JOŠ MALO O PAZAH-u

Natjecanje je uvijek prilika da se okušamo i poredimo, čestitamo i kritiziramo, pa onda sve zaboravimo i u narednoj sličnoj prilici ponovimo sve. Gledao sam radove sa ovogodišnjeg PAZAH-a, njih 47, zanimalo me kako su autori pristupili izrazito teškom zadatku. Dvije fiksirane sintagme, obje od ivice do ivice mreže, nisu pružale nikakvu mogućnost „vrdanja“, to je to maestro, dobio si platno i zadane boje pa izvoli.

Logičan slijed poteza je bilo krenuti od ukrštanja tematskih pojmova i vidjeti šta se tu može napraviti. Svi smo počeli tu, svi smo željeli nekakvu bjelinu, pokušavali smo najbolje što smo znali, poigrati se prisutnim suglasničkim grupama.

Troslovna suglasnička grupa (uz samo ukrštanje dva tematska pojma) u okomitom tematskom pojmu SLAVONSKI KULEN je, u velikoj većini radova, „anulirana“ istom takvom grupom ukrštenom kroz slovo „S“ vodoravno. Druga opcija oko startnog NSK je crno polje koje pojednostavljuje situaciju. Ako se želi velika bjelina onda kombinatoriku valja pojednostaviti, osim ako nisi genijalac i ovo je bio baš tvoj dan. Ipak, vidjeli smo i nekoliko lijepih zapetljavanja. Pero i Željko su imali REDARSTVENIK gdje su dodatno „V“ elegantno kombinirali sa prelijepim OTVRDNUĆE i ČETVRT. Posebno je vrijedno što su te poželjne pojmove smjestili na izlazu iz bjeline gdje najčešće imamo monotoniju, glagole (posebno povratne...). Bilo je još dobrih kombinacija... Bez zalaženja u detalje može se reći da je trećina autora u tom startnom dijelu postigla solidnu igru riječima i skupinama, sa manjom ili većom bjelinom. Podsjećam, ovdje je riječ samo o najčešćem scenariju, kretanju od križanja dva zadana pojma i kombiniranje sa prisutnim suglasničkim skupinama. Moguće je da su neki autori krenuli potpuno drugačije i to nije ni bolje ni lošije, računa se samo krajnji rezultat.

U prethodnom paragrafu je riječ o logici sastavljanja u situaciji kad imamo zadane i fiksirane tematske pojmove. Odakle god da su krenuli autori su nastojali izvući maksimum iz svoje kombinacije, a to znači odlučiti se šta je taj maksimum u očima žirija. Je li to malo veća bjelina omeđena zidom crnih polja ili više prožetosti sa što manje kratkih pojmova. Ovdje se može primijetiti zanimljiv detalj – trećina bušmana nema jednoslove ni dvoslove u sredini mreže. Iza takvog postupka stoji najprije težina zadatka, zaista nije bilo nimalo lako kreirati bjelinu koja bi svojom veličinom i uticajem na ostatak mreže bila siguran dobitak pred žirijem. Ne tvrdim da je bjelina baš svima prioritet, znam da nije tako, no svi ćemo nesumnjivo željeti  lijepe bijele površine. Logičan je rezon – ako ne želim ili ne uspijevam napraviti dovoljno veliku i dobru bjelinu onda idem postići drugi, ne baš tako popularan ali ipak logičan i vrijedan, kvalitet zvan odsustvo jednoslova i dvoslova u sredini. Vjerujem da nije na djelu bitna promjena trenda i kriterija, bjeline ostaju najpoželjnija vrlina, no čini se da imamo  pomak u smjeru shvatanja da svaka bjelina nije neophodno dobitak i da je odsustvo jednoslova i dvoslova primjetno na tasu vrlina. Nemam uvida u izdanja i iskustva urednika na ovu temu pa ne znam koliko ovakvog pristupa imamo u redovnoj suradnji. Bilo bi zanimljivo uporediti objavljeno prije desetak godina i sada. Opet podsjećam – ovdje smo pogledali samo neriješenu mrežu, jasno je da kvalitet uvrštenih pojmova, kombinatorika, rješivost i sl ostaju najvažniji kriteriji. Na autorima je da pokušaju postići najbolji mogući balans.

U cijeloj gornjoj priči pošao sam od pretpostavke da autor vodi kombinaciju više nego ona njega. Naravno, autor će svoje ambicije i opcije prilagođavati kombinaciji, kako se ona otvara i kud ga vodi, ali, pogotovo ako je riječ o dopisnom natjecanju, korak nazad i provjera drugih opcija treba biti stalno prisutna ideja. Internet i baze podataka, kombinirani sa rekorderskim i sličnim ambicijama, mogu autora dovesti u brojna iskušenja. Opskurni internetski pojam što nam spašava kombinaciju ili proširuje bjelinu odjednom zvuči mnogo bolje i prihvatljivije.

Jedna od strategija viđenih u ovom natjecanju je i kombiniranje standardne bjeline oko križanja tematskih pojmova i blok bjeline uz lijevu ivicu mreže. Blok bjelinama zovem bjeline složene (jedan urednik to nazva zidanjem) od pojmova iste dužine koji idu od ivice do ivice mreže. Provući pojam od kraja do kraja znači izbrisati dva crna polja (koja u drugačijim pozicijama omeđuju početak i kraj pojma) što je lijep dobitak. Broj crnih polja će biti manji, PDR viši. Ako to (od ivice do ivice) uspijem sa nekoliko pojmova dobitak je veći, ostaje još da pogledam cijenu i konačan obračun profita. U našem scenariju, gdje autor ima jednu standardnu bjelinu desno i blok bjelinu lijevo, javlja se potežak zadatak odgovarajućeg spajanja ta dva dijela mreže. Od uspjeha u tom dijelu ovisi validnost autorove strategije.

Imali smo i varijacije sa dvije blok bjeline 3X14 sa strane i jednom 20x3 voodravno po sredini, tzv moleraje. Vrlo ambiciozno, donosi mali broj crnih polja, povisok PDR, dvoslove, jednoslove, kompromise oko sadržaja… Riječ je o jednoj od krajnosti u dilemama oko stilova, traži bogatu bazu podataka. Super ambiciozne blok bjeline počesto donose i ponavljanje zgodnih pojmova, posebno onih koje počinju vokalom (Anita Mezetova, aristotelizam…).

Autori su nam obezbjedili i primjere prožetosti u stilu blok bjelina – ono što ja zovem “okvir”. Riječ je o kombinacijama gdje autor kombinira vodoravne i uspravne pojmove koji idu od kraja do kraja. Svaki dugi prolaz je dobitak, povezuje dijelove mreže, a ako ih imamo u oba smjera postavili smo lijepu mrežu u mreži, ostaje da vidimo čime je popunjena. Znajući da će rješavač sigurno započeti od njih nameće se logika da bi ti nosivi pojmovi trebali biti vrlo poznati, zanimljivi i svježi. Postavljanje okvira je ambiciozan početak, gotovo kao dodavanje još tematskih pojmova. To će se odraziti na popunjavanje prostora gdje će se pojaviti problemi. Da bi riješili te probleme ponekad ćemo mijenjati pojmove u okviru i odustati od lijepih od kojih smo počeli, završiti sa nečim manje lijepim iz baze ili sa interneta. Ovaj je pristup jedan od najboljih primjera vrijednosti bogate baze. 

Priču o bjelinama završavam opcijom sa centralnom bjelinom. Postojanje tematskih pojmova koji se ukrštaju u desnom dijelu mreže nije olakšalo ovakav plan. Mnogo je obavezujućeg u desnom dijelu, a autor pokušava bjelinu razviti lijevo od tog “centra događanja”. Centralni položaj bjeline generalno bi trebao voditi ka vizuelno dopadljivoj, izbalansiranoj mreži. Problem s ovom strategijom centralne bjeline je što sadržaj po svim dijelovima mreže ima naglašenu međusobnu ovisnost. Ako kombinacija “pada” (beznadežno zaglavljena) na jednoj strani onda se ruši sve, ili gotovo sve, pa se autor mora vratiti mnogo poteza unazad.

 

Ljepota u svim pokazanim pristupima ima svoje rizike i cijenu. Pravi je to kontekst da se ponovi stari savjet ambicioznim autorima – najvažnije je znati kada odustati od kombinacije i krenuti od samog početka, a poslije puno početaka valja korigirati ambicije. Zaista, ako mi ne ide standardna “ambiciozna ambicija” šta je loše sa ambicijom da se napravi vizualno i sadržajno lijepa i prijatna križaljka, mreža koja ima malo više crnih polja, malo niži PDR, naglašenu svježinu i rješivost sadržaja, a dovoljno je bijela i bez velikih bjelina? Natjecanje jeste prilika da se istražuju dometi, eksperimentira, dokaže autorska moć…, super, ali zašto ne prihvatiti da je svojevrstan domet i pomenuta “neambiciozna ambicija”. Organizator i žiri mogu u raspisu naznačiti šta im je prioritet, a mogu (dosad je uvijek tako bilo) svojim glasanjem poslati jasnu poruku o cilju kako ga oni vide. Ono što posljednjih godina (u stvari dugi niz godina) počesto nije bilo jasno je pitanje da li bodovima nagrađujemo ambiciju, dobre namjere  ili djelo.

BROJIMO I BOJIMO

Nedavno završeni križaljkaški dio PAZAH-a je bio popraćen nevelikim brojem komentara (ne računajući zaslužene čestitke i pohvale) najviše na temu prihvatljivosti uvrštenih pojmova. Ove godine sam bio opušteni i zadovoljni autor sudionik, no ostalo je stresno sjećanje i Excel fajl od prošlogodišnjeg PAZAH-a kad sam bio u nezahvalnoj ulozi člana žirija. Tad sam si pokušao olakšati posao kolor kodiranjem nekih parametara vrednovanja, različitim bojama sam označavao dužinu i kvalitet pojmova i druge stvari u mreži. Pomoglo je, bojenje je zaista poboljšalo vidljivost mnogo čega važnog za ocjenjivanje.  Neke opcije su bile prešarene i ne baš upotrebljive. Evo se vratih toj ideji i rezultat je prijedlog moguće alatke za buduće žirije i analitičare. Ako bojadžija ima radove u Excel-u ovo bojenje uzme manje od 10 minuta po jednom bušmanu. Dugujem veliko hvala ovogodišnjem pobjedniku Željku Joziću koji je kritikama i sugestijama pomogao ovaj mali projekt. Posebna je vrijednost bila u doprinosu generacijski i enigmatskim iskustvom bitno različitog pomagača.

Najbolji način prezentiranja ove naše šarenice je poređenje dvije, po stilu i uspješnosti kombinatorike, slične križaljke. Ako poredimo dva rada u različitom stilu uvijek će naše prizme biti malko subjektivnije podešene jer, kao što odavno znamo, postoje bitno različiti ukusi kad je riječ o stilovima.

  

Ova dva stilski, a i u izvedbi (isti broj crnih polja, PDR druge za desetinku veći), vrlo slična bušmana sa nedavnog PAZAH-a su prošli vrlo različito u samom natjecanju, lijevi je pobjednički, a desni je dobio nula bodova zbog neprihvaćene sintagme. Autori su Željko Jozić i Marko Mihaljević.(link za PDF)

Ovdje se ne bavim(o) analiziranjem natjecanja, žiriranja, poređenjem autora i slično, tek poredimo dva bušmana koji su se nametnuli kao najbolji izbor za demonstraciju pokušaja pomoći u vrlo delikatnoj situaciji gdje valja nekom ipak dati prednost (isti broj bodova u ovom malom ogledu nije opcija).

PRVA MREŽA je riješena križaljka u kojoj nema nikakvih bojenja ni bilo kakvih drugih oznaka. Pokušavao sam metodom da jednom bojom obojim nepoznate pojmove koji su predvidivi problem solidnom rješavaču. Rješivost postignuta zahvaljujući poznatim pojmovima u drugom smjeru je značajna stvar, ali ne umanjuje minuse za vrlo nepoznat pojam. Minusi će, naravno, biti veći ako se dva takva pojma, gluho bilo, ukrštaju. Drugom bojom sam bojio suprotno, izrazito lijepe pojmove, zvučne, svježe, savršeno rješive... Lako je govoriti o tom bojenju, no teško je odraditi ga u kontekstu nekakve inicijalne želje i plana o objektivnosti procesa. Naravno, uvijek će biti pojmova o kojima, odnosno njihovoj poznatosti, ljepoti..., će biti različitih mišljenja, dakle objektivno ćemo ipak imati subjektivnost. To ovdje ne želim jer radimo alatku koja će, nadam se, pomoći nama, dakle živim ljudima sa našim ukusima i sličnim specifičnostima, ali i željom da budemo fer i ozbiljni znalci. Dakle, u ovoj fazi „projekta“ ostavljamo svakom da pogleda sadržaj rada koji analizira i prepozna (zapamti, zabilježi...) kvalitet uvrštenih pojmova. Vjerujem da ima smisla dodavanje bojenja pojmova u mreži (možda dodati i kurziv), nadam se da će biti komentara i sugestija. 

DRUGA MREŽA ima plavom bojom (podsjeća na protočnost) obojene pojmove od devet i više slova. Pokušavao sam i sa osmicama, sedmicama.., različitim bojama, uvijek dobijem nešto što mi se čini prešarenim, zbunjujućim... pa predlažem ovu opciju „9 plus“. Ovako, već na prvi pogled, vidimo mnogo na temu prožetosti, koliko je autor uspio dugim prolazima povezati dijelove mreže. Naravno, u preostalim bijelim poljima ćemo lako prepoznati i osmice, sedmice... te tako steći kompletan dojam koliko je autor bio uspješan u igri riječima gledano prizmama „što duži pojmovi to bolje“, „što povezaniji svi dijelovi mreže to bolje“...

Crvenom bojom nekih linija su označene stvari sa drugog tasa naše vage:

-        - Debeli crveni obrub oko jednog ili dva polja – jednoslov ili dvoslov, odnosno polje ili polja (u sredini mreže, dakle ne i ona koja „udaraju“ u ivice mreže pa nije bilo mogućnosti produžavanja riječi) u kojima nemamo potpunu realizaciju dijela definicije križaljke koji govori o „ukrštanju riječi“. U našem kontekstu jednoslov i dvoslov nisu riječi jer je OK imati bilo koja slova u tim poljima. Davno sam to formulirao kao „polja koja su se otela kontroli autora“, odnosno, blaže i istinitije, autor je pristao na njih, odnosno neukrštanje riječi. U ovu kategoriju sam uvijek stavljao i opskurne troslovne kratice, ovdje to ostavljam van priče jer i tu imamo subjektivnosti (opskurnost pojedinih kratica može biti različito ocjenjivana).

-        - Isprekidana crvena linija (ispod za vodoravne, s lijeve strane za uspravne pojmove) - troslov.

-        - Dvostruka crvena linija (ispod za vodoravne, s lijeve strane za uspravne pojmove) – četveroslov.

 

TREĆA MREŽA je još jedan objektivni pogled na križaljku.

-        Žutom bojom su označene suglasničke, a plavom samoglasničke skupine. Nameće se logika da dvoslovne skupine uz rub mreže ili u sredini ne treba označavati kao skupine (jer su iznuđene), jednako je i sa troslovnim kraticama.

-        Crvenim obrubom su označena polja sa nefrekventnim slovima (po staroj, objektivno nesavršenoj listi tih slova).

Plavo-bijelo-crvena slika će nam mnogo reći na temu rasporeda crnih polja i posljedica tog rasporeda, mnogo više od samih brojeva kao što su broj ili procent crnih polja, PDR, dimenzije bjeline i sl. Vidi se koliko je mreža povezana i izbalansirana cjelina te kakva je cijena plaćena za nesporne vrline. To su vrijedne informacije koje će ocjenjivač imati na raspolaganju da ih kombinira sa onima iz prve i treće slike, a i svim ostalim faktorima po svom ukusu.

 

Nakon ziheraškog bavljenja objektivnim detaljima, prihvatam rizik subjektivne ocjene. Nagledah se ova dva bušmana, najprije iskrene čestitke obojici autora na istinskom majstorstvu. Dodavao sam i oduzimao sa tasova, slušao i urednika i rješavača u meni... i nemam dilema da mi je Željkov rad bliži onom što je savršeno jednostavna definicija – križaljka je zagonetka u kojoj su ukrštene riječi koje rješavač odgoneta koristeći opise ili neku drugu pomoć. Konkretno, Željkov rad ima puno toga na tasu dobroga (zanimljiv i rješiv sadržaj uz ukrštanje u cjelovitoj i skladno konstruiranoj mreži), tek nekoliko manje poznatih pojmova na drugom tasu. Markov bušman je izuzetno dostignuće sa velikom 7x7 četvrtastom bjelinom oko čak tri tematska pojma. U bjelini nema kraćih pojmova od osmice, no izlazak iz bjeline je plaćen monotonijom pojmova (koji jesu solidni, ali je takav izlaz iz bjeline bezbroj puta viđena rutina). Uz bjelinu, kao cijena, idu i tri polja (jedan dvoslov i jedan jednoslov) izvan ukrštanja. Moje bojenje nepoznatih pojmova je donijelo više crvenila Marku nego Željku, no ni blizu crvenog mnoštva u mom PAZAH bušmanu (izgleda kao polje makova).

Sve ovo gore možemo preskočiti i ležerno (kako se znalo čuti „bez pravljenja nauke od ovoga“) odlučivati po slavnom dojmu iskusnog križaljkaša. Često ćemo odraditi dobar posao, ostaje staro pitanje je li to objektivno najbolje što možemo uraditi.