JOŠ MALO O PAZAH-u
Natjecanje je uvijek prilika da se okušamo i poredimo, čestitamo i kritiziramo, pa onda sve zaboravimo i u narednoj sličnoj prilici ponovimo sve. Gledao sam radove sa ovogodišnjeg PAZAH-a, njih 47, zanimalo me kako su autori pristupili izrazito teškom zadatku. Dvije fiksirane sintagme, obje od ivice do ivice mreže, nisu pružale nikakvu mogućnost „vrdanja“, to je to maestro, dobio si platno i zadane boje pa izvoli.
Logičan slijed
poteza je bilo krenuti od ukrštanja tematskih pojmova i vidjeti šta se tu može
napraviti. Svi smo počeli tu, svi smo željeli nekakvu bjelinu, pokušavali smo
najbolje što smo znali, poigrati se prisutnim suglasničkim grupama.
Troslovna suglasnička grupa (uz samo ukrštanje dva tematska pojma) u okomitom tematskom pojmu SLAVONSKI KULEN je, u velikoj većini radova, „anulirana“ istom takvom grupom ukrštenom kroz slovo „S“ vodoravno. Druga opcija oko startnog NSK je crno polje koje pojednostavljuje situaciju. Ako se želi velika bjelina onda kombinatoriku valja pojednostaviti, osim ako nisi genijalac i ovo je bio baš tvoj dan. Ipak, vidjeli smo i nekoliko lijepih zapetljavanja. Pero i Željko su imali REDARSTVENIK gdje su dodatno „V“ elegantno kombinirali sa prelijepim OTVRDNUĆE i ČETVRT. Posebno je vrijedno što su te poželjne pojmove smjestili na izlazu iz bjeline gdje najčešće imamo monotoniju, glagole (posebno povratne...). Bilo je još dobrih kombinacija... Bez zalaženja u detalje može se reći da je trećina autora u tom startnom dijelu postigla solidnu igru riječima i skupinama, sa manjom ili većom bjelinom. Podsjećam, ovdje je riječ samo o najčešćem scenariju, kretanju od križanja dva zadana pojma i kombiniranje sa prisutnim suglasničkim skupinama. Moguće je da su neki autori krenuli potpuno drugačije i to nije ni bolje ni lošije, računa se samo krajnji rezultat.
U
prethodnom paragrafu je riječ o logici sastavljanja u situaciji kad imamo zadane
i fiksirane tematske pojmove. Odakle god da su krenuli autori su nastojali
izvući maksimum iz svoje kombinacije, a to znači odlučiti se šta je taj
maksimum u očima žirija. Je li to malo veća bjelina omeđena zidom crnih polja
ili više prožetosti sa što manje kratkih pojmova. Ovdje se može primijetiti
zanimljiv detalj – trećina bušmana nema jednoslove ni dvoslove u sredini
mreže. Iza takvog postupka stoji najprije težina zadatka, zaista nije bilo
nimalo lako kreirati bjelinu koja bi svojom veličinom i uticajem na ostatak mreže
bila siguran dobitak pred žirijem. Ne tvrdim da je bjelina baš svima prioritet,
znam da nije tako, no svi ćemo nesumnjivo željeti lijepe bijele površine. Logičan je rezon –
ako ne želim ili ne uspijevam napraviti dovoljno veliku i dobru bjelinu
onda idem postići drugi, ne baš tako popularan ali ipak logičan i vrijedan,
kvalitet zvan odsustvo jednoslova i dvoslova u sredini. Vjerujem da nije na
djelu bitna promjena trenda i kriterija, bjeline ostaju najpoželjnija vrlina,
no čini se da imamo pomak u smjeru shvatanja
da svaka bjelina nije neophodno dobitak i da je odsustvo jednoslova i dvoslova
primjetno na tasu vrlina. Nemam uvida u izdanja i iskustva urednika na ovu temu
pa ne znam koliko ovakvog pristupa imamo u redovnoj suradnji. Bilo bi
zanimljivo uporediti objavljeno prije desetak godina i sada. Opet podsjećam
– ovdje smo pogledali samo neriješenu mrežu, jasno je da kvalitet uvrštenih
pojmova, kombinatorika, rješivost i sl ostaju najvažniji kriteriji. Na autorima
je da pokušaju postići najbolji mogući balans.
U cijeloj gornjoj
priči pošao sam od pretpostavke da autor vodi kombinaciju više nego ona njega.
Naravno, autor će svoje ambicije i opcije prilagođavati kombinaciji, kako se
ona otvara i kud ga vodi, ali, pogotovo ako je riječ o dopisnom natjecanju,
korak nazad i provjera drugih opcija treba biti stalno prisutna ideja. Internet
i baze podataka, kombinirani sa rekorderskim i sličnim ambicijama, mogu autora
dovesti u brojna iskušenja. Opskurni internetski pojam što nam spašava
kombinaciju ili proširuje bjelinu odjednom zvuči mnogo bolje i prihvatljivije.
Jedna od
strategija viđenih u ovom natjecanju je i kombiniranje standardne bjeline oko
križanja tematskih pojmova i blok bjeline uz lijevu ivicu mreže. Blok bjelinama
zovem bjeline složene (jedan urednik to nazva zidanjem) od pojmova iste dužine
koji idu od ivice do ivice mreže. Provući pojam od kraja do kraja znači
izbrisati dva crna polja (koja u drugačijim pozicijama omeđuju početak i
kraj pojma) što je lijep dobitak. Broj crnih polja će biti manji, PDR viši.
Ako to (od ivice do ivice) uspijem sa nekoliko pojmova dobitak je veći, ostaje
još da pogledam cijenu i konačan obračun profita. U našem scenariju, gdje autor
ima jednu standardnu bjelinu desno i blok bjelinu lijevo, javlja se potežak
zadatak odgovarajućeg spajanja ta dva dijela mreže. Od uspjeha u tom dijelu
ovisi validnost autorove strategije.
Imali smo i varijacije sa dvije blok bjeline 3X14 sa strane
i jednom 20x3 voodravno po sredini, tzv moleraje. Vrlo ambiciozno, donosi mali
broj crnih polja, povisok PDR, dvoslove, jednoslove, kompromise oko sadržaja…
Riječ je o jednoj od krajnosti u dilemama oko stilova, traži bogatu bazu
podataka. Super ambiciozne blok bjeline počesto donose i ponavljanje zgodnih pojmova,
posebno onih koje počinju vokalom (Anita Mezetova, aristotelizam…).
Autori su nam obezbjedili i primjere prožetosti u stilu blok
bjelina – ono što ja zovem “okvir”. Riječ je o kombinacijama gdje autor
kombinira vodoravne i uspravne pojmove koji idu od kraja do kraja. Svaki dugi
prolaz je dobitak, povezuje dijelove mreže, a ako ih imamo u oba smjera
postavili smo lijepu mrežu u mreži, ostaje da vidimo čime je popunjena. Znajući
da će rješavač sigurno započeti od njih nameće se logika da bi ti nosivi
pojmovi trebali biti vrlo poznati, zanimljivi i svježi. Postavljanje okvira je
ambiciozan početak, gotovo kao dodavanje još tematskih pojmova. To će se odraziti
na popunjavanje prostora gdje će se pojaviti problemi. Da bi riješili te
probleme ponekad ćemo mijenjati pojmove u okviru i odustati od lijepih od kojih smo
počeli, završiti sa nečim manje lijepim iz baze ili sa interneta. Ovaj je pristup jedan od
najboljih primjera vrijednosti bogate baze.
Priču o bjelinama završavam opcijom sa centralnom bjelinom. Postojanje tematskih pojmova koji se ukrštaju u desnom dijelu mreže nije olakšalo ovakav plan. Mnogo je obavezujućeg u desnom dijelu, a autor pokušava bjelinu razviti lijevo od tog “centra događanja”. Centralni položaj bjeline generalno bi trebao voditi ka vizuelno dopadljivoj, izbalansiranoj mreži. Problem s ovom strategijom centralne bjeline je što sadržaj po svim dijelovima mreže ima naglašenu međusobnu ovisnost. Ako kombinacija “pada” (beznadežno zaglavljena) na jednoj strani onda se ruši sve, ili gotovo sve, pa se autor mora vratiti mnogo poteza unazad.
Broj komentara: 5:
Evo malo da prokomentiram u pauzi između Kesića i Ivanovića na Martinje, praznik koji barem jedan križaljkotvorac mrzi.
Jozićeva križaljka ima dvije mane, nema uobičajenu geometrijsku bjelinu (X x X), već samo pet puta sedam, ima dva glagola u sredini koje moja križaljka nema. Ali mnogo je bolja od moje jer ima fenomenalan raspored crnih polja i prekrasan sadržaj. Fućka mi se jel mu pomogla mašina ili nije. Odličan je i Markov uradak koji je trebao biti tu negdje na drugom mjestu, ali ga je WAR diskvalifikovao. Taj čin jednostavno treba ukinuti jer toga do nedavno nije ni bilo. Zamislite da je netko diskvalificirao Kurpesa ili Petrovića. Nikada se ne smije zanemariti trud ljudi u žiriju ali niti sudionika natječaja. Pero
Pozdrav i svaka čast Pero, evo redom:
- Gometrijska bjelina jeste velika vrlina, teško je to, znaju samo oni koji pokušaju, a pokušaće svi jer je to AxB uzdignuto na olimpske visine. Teško je postići i neke druge stvari ali, eto, nisu dignute u te visine. Željkov bušman je izuzetan rad jer ima najviše od svih vrlina i najmanje od svih mana, a sve u najboljem balansu. Evo ovo tvoje „fenomenalan raspored crnih polja i prekrasan sadržaj” objašnjava sve, fućka mi se za odsustvo velike geometrijske bjeline, kompletna i kompleksna slika je logičan objekt našeg prosuđivanja, uostalom ne ide li i ona (bjelina) pod “raspored crnih polja”.
- Odsustvo glagola jeste vrlina, koliko je velika mana njihovo prisustvo nećemo pojednostavljivati, postoje velike razlike, imamo glagola i glagola, vjerujem da je tu suglasnost vrlo velika.
- Da ostanem pri fućkanju, ovdje fućkamo u duetu – govoriti o bazama i kompjuterima u dopisnom natjecanju je besmisleno. Sigurno je da neki imaju bolje alatke, ali su one plod njihovog rada na bazama, softverski udio je minimalan. Nekad su neki imali više knjiga, radili popise pojmova, tako je i sad, pa šta.
- Markov bušman jeste odličan, zato ga odabrah da u prethodnom postu bude uz Željkov u priči o vrednovanju dva izvrsna rada sličnog koncepta i vrlo bliske realizacije.
- Naš WAR je batina koju je nemoguće dosljedno primijeniti jer nemamo propise. Organizatori obično stave slavno „...u skladu sa uobičajenim pravilima...“ što ne znači gotovo ništa jer svaka redakcija ima svoja pravila i upitno je koliko dosljedno ih provodi (o blogovima neću). Priča se svodi na to da ovakvim postupkom organizator odluku prebacuje na žiri koji onda čini najbolje što može. Diskvalifikacija Markovog rada jeste primjer nedosljednosti. Nema jednostavnih rješenja, tumačenje propisa je najsloženiji dio prava (vidjeti pod vrhovni sud bilo koje države), ali se ipak poštuje ona „sine lege nullum crimen“ (ako nema propisa nema ni kažnjivog djela). Nedovoljno jasan i preširok propis je redovno izvor problema. Organizator bi trebao u raspisu postaviti nekakva pravila, objasniti proces prosuđivanja... Jasno je da je zbog složenosti materije nemoguće sve pokriti, unaprijed riješiti problem bezbrojnih slučajeva sive zone, ali bi navođenje primjera sigurno pomoglo i autorima i žiriju. Ponoviću - nikada se ne smije zanemariti trud ljudi u žiriju ali niti sudionika natječaja.
- Pretpostavljam da žiri nije imao imena autora pa nisu diskvalificirali Marka već njegovu lisicu.
Na ovom natjecanju sudionike možemo podijeliti u tri skupine. U prvoj su oni koji nisu riskirali s npr. sumnjivim sintagmama i riječima. U drugoj su oni koji su riskirali i nisu kažnjeni, a u trećoj su Marko i slični. Tako je bilo i godinu prije u još većem obimu diskvalifikacija. Točno je, ove godine članovi žirija nisu znali čiji je koji rad, no ja bih znao da je Markov rad od nekog iz vrha. Ali pustimo sad to...
Razgovarao sam s Valterom u vezi narednog SOZAH-a (Rabac, zadnji vikend u aprilu?) i došli smo do zanimljivih ideja. Jedna od njih je i da će biti dozvoljene samo sintagme navedene masnim slovima u rječnicima. Smanjuju se slobode ali samo za jedno natjecanje. I nema više diskvalifikacija i izjednačavanja onih koji su poslali radove s onima koji to nisu, nula bodova. A zadatke valja tako postaviti kako bi ih što više moglo biti objavljeno. Pero
Koliko je velik upitnik iza aprilskog termina? Ako je suditi po klimi ove jeseni onda se turistička sezona produžuje pa se nameće proljeće.
Sintagme jesu jedno od glavnih pitanja, logična je (i vrlo stroga) vaša ideja sa boldiranim natuknicama u rječnicima. Ostaje pitanje kako prosuđivati sintagme koje nisu u rječnicima a potpuno su u skladu sa definicijom sintagme. Trebalo bi i definirati šta smatramo rječnicima, puno je kojekakvih sajtova po internetu. Nameću se i bezbrojna pitanja oko prihvatljivosti pojmova sa interneta. Čini se da je nemoguće izbjeći primjenu diskrecionog (diskrecijskog) prava izabrane osobe ili tijela da povlači crte u tim sivim zonama. Da li je prihvatljiv neki zabilježeni izvođač sa par pjesmica na You Tube-u, a da ne govorim o naslovima tih djela. Ako je posao žirija da poredi i ocjenjuje ispravne radove postavlja se pitanje (t)ko i kako, u prethodnom postupku, utvrđuje ispravnost. Nije fer sve prebaciti na žiri, oni jesu oni koje ocjenjuju baš sve, ali treba naći načina da im se pomogne. Šta se dešava sa radovima koji imaju neprihvatljive pojmove jeste važno, svakako ih treba vidjeti, gdje i kako organizator odluči. Kad je riječ o ocjenjivanju meni se čini kontraproduktivnim sistem koji omogućuje dodjeljivanje istog broja bodova radovima više autora. Nekad je zaista teško napraviti razliku pa se nameće linija manjeg otpora dodjeljivanjem istog broja bodova nekolicini. Sve završi tabelom koja otprve izgleda neobjektivno, premalene su razlike u bodovima, poredak je upitan… Znam da je teže, ali je mnogo bolje da svaki član žirija ima svoju tabelu i da organizator odredi automatizam dodjele bodova na osnovu položaja na tabeli. Hoće li strogost utjecati na uvijek željenu masovnost? Možda i neće ako sve bude dovoljno jasno objašnjeno i, bilo bi lijepo, rezultat razmjene mišljenja. Autori trebaju što jasnije smjernice (o ispravnosti svakako, da li i koliko detaljno o kriterijima vrednovanja) i, iznad svega, osjećaj da organizator čini sve što je razumno moguće. Jednako razumno trebamo prihvatiti koliko je sve komplicirano.
Zaboravih - velika pomoć bi bilo navođenje izvora (ako je s interneta onda link, a ne samo nekakav opis ili "vidi Google"). Toliko organizator i ocjenjivači imaju pravo očekivati od autora.
Objavi komentar