PRIJE 40 I 25 GODINA

You Tube je zanimljiv i koristan dio moje dnevne rutine. Možda je algoritam zbunjen različitošću tema koje tražim, no ipak je pohvatao neke stvari pa počesto ponudi nešto kao da čita moja sjećanja i potrebe. Tako nekidan dobih "Uspon na Maglić". Prekrasan video, lijepo vrijeme, dron sa kamerom, svakom ljubitelju prirode i planina praznik za oko. Meni još i malko više, naravno, o uspomenama je riječ. U ljeto 1984. smo išli redom: Prenj (Jezerce, Taraš pa ujutru vrh Zelena Glava) potom Zelengora (Orlovačko jezero, vrh Bregoč pa sutradan Štirinsko jezero), naredni dan prašuma Perućica, Trnovačko jezero i Maglić, najviši vrh BIH, u finišu Crno jezero na Durmitoru, Mliječni do i Bobotov kuk, najviši vrh Durmitora. Treba li reći slavno "A bilo nam je lijepo...".

Gornja slika je nastala prije 40 godina na vrhu Maglića (Trnovačko jezero u pozadini), donja je mogla nastati iste godine, 3 mjeseca ranije, kad sam Golden Gate obilazio kao turist, no ova je iz 2000-e kad sam tu u statusu izbjeglice, odnosno imigranta. Imam slične kombinacije i iz Slovenije, turist pa begunec pa opet turist. 

You Tube friend me podsjetio i na ovu skandinavku koja je bila druga omotna stranica u izdavačkom pokušaju za zemljake, ponuđeno početkom 2000-e.

Negdje imam i skandinavku iz Vjesnikova Kviza sa vrha Krna, a i sličnu u Orbisu sa Škrčkim jezerima na Durmitoru. Naći ću to i dodati ovdje. 

Svima želim sretnu i uspješnu Novu 2025-u, nadajmo se da ćemo je pominjati po dobru. Zasad su moji proljetnji planovi otvoreni, rado bih opet u naše planine ili s nekim od starih prijatelja na Golden Gate (jedan iz ekipe sa Maglića 1984. je bio proljetos), najbolje oboje.

PRIJE 38 GODINA

Evo sam našao prvu skandinavku koju gore pomenuh, davno skenirao i poslao mi Miroslav Cvetković. Prelijepa sjećanja, sa BL prijateljima smo bili u Bovcu, uživali u jednom od najljepših predjela koje sam ikad posjetio. Nadam se utvrđivanju gradiva za par mjeseci.

Margareta je sastavila križaljku, ja sam autor fotosa, ona potpisana, ništa o fotografu. Druga skandinavka (još je nisam našao) je iz Orbisa, fotograf potpisan. 

VJESNIKOV KVIZ 411    18.11.1987.

NEPRESUŠNA NEISCRPNOST

Nisam siguran kad sam „otkrio“ taj 11-slov, NEISCRPNOST, moj najdraži startni pojam. Imam ga u nekoliko talijanki još u HIK-u, poslije sporadično, a onda sam prije desetak godina odradio seriju bušmana za Feniks. Nemam sve objavljene bušmane, sudeći po mojim originalima bilo ih je petnaestak, uvijek započeti od NEISCRPNOST negdje u sredini mreže.

Priča o neiscrpnosti može biti zanimljiva u dijelu teoretske obrade sastavljanja bušmana. Od samog početka, pa razvijanje kombinacije, na kraju počesto teretno dovršavanje. Može biti i zanimljiv primjer za analizu i vrednovanja sastavka.

Autor standardnog bušmana ima punu slobodu pa odabir startnih pojmova govori o stilu, ambicijama i sl. Birao sam neiscrpnost najprije zbog „čupave“ strukture, dva samoglasnika i pet suglasnika su lijep izazov i nesumnjiva vrijednost. Drugi motiv je vezan za značenje, poruka je jasna – nema granica našoj lijepoj igri riječima, neiscrpan je to izvor za autore i rješavače. Takav izbor može biti i mali doprinos vokabularu naših rješavača. Sigurno je da je taj pojam svima poznat, dakle rješiv, ali je istovremeno lako moguće da ga ti isti rješavači ne koriste u svakodnevnom govoru. Bilo je zanimljivo pratiti i kako su opisivači odrađivali svoj dio posla, nisu od početka koristili sinonim nepresušnost...

Razvijanje kombinacije od startnog pojma logično ide od prepoznavanja teških mjesta. Ovdje se nameće suglasnička grupa SCRPN, locirana u sredini startnog pojma. Drugo zanimljivo mjesto je slovo C, ne baš frekventno u sredini pojma, pa se nameće logika odmah ga riješiti ukrštajući neki zgodan pojam u suprotnom smjeru. Svaki iskusan autor zna da će u nastavku vrlo često mijenjati kombinaciju, pa se i ovdje često dešavalo da željeni pojam kroz slovo C bude mijenjan bezbroj puta. Ponekad sam mijenjao i lokaciju prvog pojma, sve je to bilo prijatna igra, iako je počesto trajalo duže nego bih želio.

Dovršavanje mreže je, u opciji starta iz sredine, vrlo ozbiljan zadatak. Treba solidno popuniti periferiju mreže na sve četiri strane, u sve četiri ugla/kuta. Nekad se tu pojave veliki problemi koji nametnu neželjene promjene u središnjoj kombinaciji ili pristajanje na „nema da nema“ džokere (jednoslovi, dvoslovi, opskurne troslovne kratice). Mnogi od mojih radova početih od neiscrpnosti i neiscrpne ambicije da se napravi nekakva središnja bjelina, izbjegnu jednoslovi i dvoslovi u sredini, kontaminirani su ne samo nepoznatim pojmovima već i opskurnim troslovnim kraticama. Jednostavno, teško je postiće sve što ambiciozni autor želi. Bilo kako bilo dobro je bilo, naravno i dalje uživam u neiscrpnoj igri...

Posebno su me obradovali radovi Nebojše Dragomirovića i Marka Mihaljevića, dragih kolega koji su se na formatima Feniksa željeli okušati sa NEISCRPNOST i, očekivano, napravili vrhunske radove u svom poznatom stilu. Njihova neiscrpna kreativnost i kombinatorika podarila je ovoj maloj zbirci impresivne bjeline. Možda je bilo još radova za koje ne znam, rado bih ih dodao.

Marko Mihaljević  FENIKS

bjelina 7x8    crna polja 12.5%    PDR 5.27

              

Nebojša Dragomirović  FENIKS

bjelina 7x7    crna polja 13.2%    PDR 5.15

    

       

Hajrudin Hodžić  KVIZORAMA

crna polja 12.6%    PDR 5.24

    

               

DR ZVONIMIR KURPES - staro, dobro, još i naglašeno prožeto

Nedavni jesenji boravak u starom kraju sam iskoristio i za listanje sadržaja kutija iz mog najzad otvorenog (godinama sam samo trpao unutra) skladišta u Bihaću. Pokušaću ponešto pokazati ovdje, popratiti komentarima, vjerujem da ima smisla, ne samo kao popunjavanje mog izrazito slobodnog rasporeda aktivnosti. 

Vjesnikov Kviz je bio izdanje od kog smo očekivali najbolje, primjere za ugledanje..., počesto je i bilo tako. U 20-ak prilično razbucanih brojeva koje imam nađoh ovo dolje, radove Dr-a Zvonimira Kurpesa koji se izdvajaju igranjem sa naglašenom prožetošću, odnosno odsustvom većih grupa crnih polja. Veliki Doktor je mogao sve, eto ovdje je odabrao atipičan stil. Ogromna većina njegovih bušmana su lijepo izbalansirane i povezane bijele površine, uz grupe crnih polja. Jednoslovi u sredini su ponekad prisutni, dvoslovi nikad. Vrhunski autor je uvijek sve držao pod kontrolom, nema kompromisa radi velikih bjelina i sličnih ambicija. Sadržaj je uvijek odmjeren sa željom da rješavač uživa što znači rješivost, raznovrsnost, svježina... Detaljnije o svemu tome u nekom od narednih postova.

Ova tri bušmana sam skenirao, printao i riješio, zaista je bilo ugodno, magija istinskog majstora ne blijedi ni nakon tolikih godina. Znam broj i datum samo za prvi rad, vjerujem da su i ostala dva iz prve polovine 80-tih (dopunjeno zahvaljujući pomoći Luke Pavičića). Ispod skeniranih stranica ćete naći rješenja, no predlažem da printate originale i rješavate. Nema boljeg načina ako želimo govoriti o suštini križaljke. Bez rješavanja je (gotovo) kao govoriti o hrani bez jedenja.

Zanimljivo je pogledati brojčane pokazatelje. Za poređenje ne treba ići daleko, pogledajte prethodni post gdje sam se pohvalio svojim lijepim radom. Davno smo usvojili da brojčani pokazatelji imaju ograničenu težinu, ali i da je smisleno navesti ih kao upotrebljiv dio procesa vrednovanja križaljke. Ovdje je zaista zgodno pokazati da je Doktor postigao bolje brojeve prije 42 godine. Zanimljivo, zar ne.

Prvi bušman ima vrlo visoki PDR (prosječna dužina riječi 5.66), potom vrlo niske procente bijelih polja koja nisu dio pojmova  od 7 i više slova (13.5%) ili od 6 i više slova (5.6%). Zgodno je ovdje podsjetiti da će svi autori i urednici lakše pristati na lošije (manje poznate, prečesto korištene...) pojmove ako su kraći. Dakle, prioritet je da duži pojmovi budu kvalitetni. Analizirajući riješeni sadržaj možemo označiti slabije pojmove i izračunati njihov procent no to bi bilo miješanje subjektivnih (naša ocjena koji je pojam nekvalitetan) i objektivnih (izračunavanje procenta) postupaka. Vjerujem da bi nekakvo računanje brojčanih pokazatelja trebalo raditi samo za neriješenu mrežu. U sadržaju možemo brojati objektivne detalje, npr imenice, skupine, sintagme i sl...

VJESNIKOV KVIZ 279, STR 7, 27.10.1982   

23X13   33 CP 11%   PDR 5.66 

36 BP su dio pojmova od 6 i manje slova  13.5%

15 BP su dio pojmova od 5 i manje slova 5.6%

1 jednoslov     1 3-slovna kratica

Drugi bušman je primjer započinjanja kombinacije iz sredine i razvijanje prema periferiji mreže. Upjeh  u ovom stilu rezultira lijepo izbalansiranom mrežom. Ako autor uspije mrežu ispresijecati dugim prolazima vjerujem da imamo kvalitet (poredeći neriješene mreže) na nivou povelikih bjelina. Dr Kurpes je i ovdje postigao lijepi balans i u rasporedu crnih polja, dugih prolaza, a i kvalitete "nosivih" pojmova (dužinom i pozicijom u ulozi "kičme" kombinacije). Slabiji (u poređenju sa gornjim bušmanom) brojčani pokazatelji su posljedica većeg crnila lijevo gore i desno dolje. Tu je i zanimljivi mali detalj - gornja mreža ima tri para crnih polja naslonjenih bočnom stranom (za razliku od onih koja se dodiruju dijagonalno, znači špicom). To bočno dodirivanje susjednih crnih polja poboljšava brojčane pokazatelje... U nekom od budućih postova bi bilo zanimljivo to jasnije pokazati.

VJESNIKOV KVIZ 226, STR 47, 15.10.1980.

23X14   39 CP 12%   PDR 5.24 

87 BP su dio pojmova od 6 i manje slova  30%    

43 BP su dio pojmova od 5 i manje slova  15%

1 jednoslov    

Treći bušman je, vjerojatno, rezultat počinjanja iz sredine koje se, logikom kombinacije, pretvorilo u centralnu bjelinu pomaknutu malko ulijevo od centra, ništa vezano za politiku:)

Brojčani pokazatelji su između gornja dva bušmana. Sadržaj, treba li pominjati, kao i uvijek, kurpesovski, doktorski savršeno doziran (kao lijek za potrebe rješavača), raznovrstan, svjež i rješiv.

VJESNIKOV KVIZ 232, STR 29, 7.1.1981. 

23X14   38 CP 11.8%   PDR 5.46 

61 BP su dio pojmova od 6 i manje slova 21%    

32 BP su dio pojmova od 5 i manje slova  11%

1 3-slovna kratica 

AUTOR NAJZAD ZADOVOLJAN

U priči o neskladu zagovaranog, željenog... i postignutog, evo mi se desio primjer kad mogu reći "to je otprilike to, tu negdje...". Ništa antologijsko, nikakvo savršenstvo, ali usklađeno sa kriterijima o kojima sam pisao u prethodnim postovima.

Hvala uredniku Budimiru Ćosoviću, dragom Ćosu, na savršenoj pripremi i opisima.

KVIZORAMA br 1689, 7.9.2024, str. 29

PDR 5.25

Malko umoran od turizma, a i vrijeme je kišovito, poigrah se bojama. Tu su dvije opcije kolor kodiranja sadržaja mreže ovisno o dužini pojmova. U gornjoj mreži su označeni svi pojmovi od 7 i više slova, a u donjoj 6 i više slova. ONO ŠTO JE ZANIMLJIV PODATAK JE PROCENT BIJELIH POLJA - u gornoj verziji je 22.8%, a u donjoj 13%. Taj podatak može biti upotrebljiv brojčani pokazatelj, objektivni rezultat analize neriješene mreže.

PRVA ANTIKRIŽALJKA?

Preciznije bi bilo reći "anti pojmovi" kao dodatno osvježenje u inače regularnoj križaljci.

Ako na ovom blogu pogledate nedavnu prošlost (2020. i 2021) naći ćete bezopisne bušmane (BOB), moju staru ideju koja je morala čekati tehnologiju sposobnu da rješavačima nudi pomoć u vremenskim razmacima po želji autora. Ideja je jednostavna - rješavač je u poziciji sastavljača, ima mrežu, crna polja, obojena polja sa suglasnicima,  ponešto upisano, no nema opisa ni liste pojmova. Sve uz garanciju da je očekivana (ili vrlo slična) kombinacija sigurno moguća i da se sastoji od poznatih pojmova. 

Slično je i sa današnjom pričom iz davne prošlosti. Prva (koliko ja znam to je ova dolje) ANTISKANDINAVKA je rezultat  želje da rješavaču ponekad ponudimo i ulogu opisivača. Dakle, ako je sve s označenim pojmom obrnuto u opisu će stajati RADO, a rješavač/opisivač će upisati DRAGE VOLJE, nadao sam da će zaista biti drage volje. Novitet je ponegdje i ponekad prihvaćen, u HIK-u je opstao dugi niz godina.

HIK br. 8, str. 15, sredina 1976.

MOJE SASTAVLJAČKE AMBICIJE PRIJE PUNO GODINA

Nisam u prilici da prelistam komplete starih izdanja, a rado bih listao, sličan dobar osjećaj kao kad slušam stare pjesme. Zahvaljujući solidarnosti kolega imam ponešto, ovdje i tamo, nešto sam pokupio sa enigmatskih blogova... Neka rješenja su skenirani moji originali u nekoliko razbucanih bilježnica koje su nekim čudom sačuvane, a dobio sam ih prije desetak godina.

Da sam bio ambiciozni mladac koji se želio dokazati radeći bjeline zaista jesam, da sam bio zadovoljan zaista nisam, toliko mlad i zanesen nisam bio. Prepisivao sam ih sa mojih vinaz ploča uredno, najljepše što sam znao, izgledale su možda solidno sve dok se ne bih zagledao u sadržaj. Zagledavši se u realnost, uključujući i radove iskusnih majstora, shvatih da sam još daleko od njih, ali da ni oni ne postižu istovremeno veliku bjelinu i čistoću sadržaja i mreže. Autori su birali svaki svoju verziju kompromisa, neki su ignorirali slab sadržaj svojih bjelina i/ili crnilo oko njih sa brojnim "nema da nema" džokerima (jednoslovi, dvoslovi, kratice), drugi su tražili balans bez naglašene bjeline, većina sa svojim prepoznatljivim "začinima". Kuhinja doktora Kurpesa mi je bila najdraža, mreža izgleda lijepo, dovoljno bijelo, savršeno izbalansirano, sadržaj je zanimljiv i rješiv. Zvuči (a i izgleda) tako lijepo i jednostavno, svi smo to prepoznavali, ali i tražili nešto preko toga i redovno ostajali kratki. Tako je to...  Pokušavao sam  dodajući malo zapetljavanja u kombinacijama (skupine, etimološki oblici...) i dugih prolaza, plaćao to prisustvom džokera (najprije i jednoslovi i dvoslovi, poslije "samo" opskurne troslovne kratice). Pored tih bušmana u Kvizu sam radio i drage mi kriptogramke, poneku tematsku skandinavku, poneki lik u dragoj mi Čvor Križaljci, naravno uporedo redovni posao u HIK-u i Orbis-u, tezge koje su posebna priča, pa dugi niz godina samo Feniks, posljednjih godina i Sezam i Kvizorama. Nisam nikad bio sklon pravljenju popisa pojmova, nemam potrebnu disciplinu ni upornost, no za prvu bušmanijadu na Uni 2015 sam trebao listu zanimljivih sintagmi (iz te liste su metodom slučaja birani zadani pojmovi) i poradih na tome. Poslije sam dodavao kad bi nešto zgodno naišlo. Pomogla mi je ta malena baza da sastavljanje započinjem od nečeg što je "dostojan" početak ambicioznog bušmana, postignem poneki dugi prolaz... Desila se i serija bušmana u Feniksu uvijek započetih od NEISCRPNOST negdje u sredini, imao sam taj, za kombinatoriku nepresušni pojam, i u mnogim križaljkama prije toga. Pridružili su se i drage kolege obogativši kolekciju krasnim radovima.

TEST br. 9, 15.7.1974, str. 8

VJESNIKOV KVIZ br. 177, 29.11.1978, str. 50

 

VJESNIKOV KVIZ br. 175, 1.11.1978, str. 47

ČVOR KRIŽALJKA br. 226, 29.8.1979, str. 9

VJESNIKOV KVIZ br. 321, 6.6.1984.

ORIGINALI IZ 1974-75-e, MOŽDA NIKAD OBJAVLJENO

MEĐU NAMA

Jesmo zagonetači, ali nismo zagonetni, barem se meni tako čini. Više od 50 godina druženja, rada, prijateljevanja... trebalo bi me kvalificirati da o tome kažem koju.  Više puta sam pisao, bezbroj puta govorio, o kvalitetu koji mi je enigmatika i njeni zaljubljenici donijela u život, o ljudskosti mnogih odnosa, pomoći, podršci u teškim trenucima, zadovoljstvu i uživanju. Bilo je i drugačijih iskustava, no nisu nikad bila bitna za ukupnu sliku. Ovdje ću samo dodati da je toj izuzetno dugoj listi nekidan dodano i novo super prijatno iskustvo - kontaktirao me ljubitelj i poštovatelj enigmatike, čovjek novog vremena, vidika i sposobnosti, sve to kombinirano sa savršeno ljudskim i hobističkim pristupom. Jedan od onih događaja koji čovjeku povrate vjeru u vrlinu i ljepšu budućnost.

U redovima dolje pokušavam ozbiljno (kao što čovjek govori kad mu je do nečeg izuzetno stalo, dakle i kritički i dobronamjerno) dodirnuti neke teme, onako kako ih ja vidim kroz prizmu moje mantre da sve treba gledati i prosuđivati po kriteriju koliko je dobro za enigmatiku.

 

Ovdje želim i ispuniti obećanje, osvrnuti se na nedavne postPAZAHovske komentare poštovanog Marka Mihaljevića

 

“… U konkretnom slučaju s našim dragim Hajrom.
Ni ja se ne slažem u mnogočemu s njim, ali smatram da se bori za dobro enigmatike, da se očuvaju već općeprihvaćene enigmatske užance.
Htjeli to priznati, i ti i ja smo enigmatske temelje dobili od stare garde tj. njegove generacije. Možda nismo mi problem, ali sve češće se u enigmatiku uvlače loše strane (pretjerana upotreba kompjutera, stavljenja neprovjerenih pojmova s Interneta bez ikakve provjere i sl.). Sutra možda neće pisati Hajro, pisat će netko drugi. U mnogim granama života srozane su vrijednosti, pa ne reagirati ili ne pisati protiv toga bilo bi ravno prihvaćanju takvog stanja.

Malo zakeranja s moje strane:
Pogotovo se ne slažem oko „statusa“ bjelina u natjecateljskim radovima, jer smatram da je bjelina vrhunac dosega kombinatorike općenito (opet ponavljam, ne pod svaku cijenu), to izuskuje veliko: znanje, iskustvo, kreativnost i strpljivost. S njim se slažem da križaljkaške radove treba što više prilagoditi rješavačima, ali smatram da se bar na natječajima mogu tolerirati malo teži pojmovi (u granicama normale), pa tu zakeranja smatram nepotrebnim.
Kad sam već iskren, meni kod Hajre najviše „smeta“ što zahtjeva tzv. „čistu enigmatiku“ s pojmovima i sintagmama iz standardnih rječnika, a u njegovim radovima uglavnom bude od 5 do 10 potpuno nepoznatih pojmova. Znam da stil koji on njeguje neminovno dovodi do toga, ali onda ga ljudi ne doživljavaju ozbiljno. Propovijedaš nešto čega se ni sam ne držiš. Drugo što mi relativno „mlađi“ sastavljači zamjeramo pojedincima iz „stare garde“ je pretjerano veličane prijašnjih autora (tipa Kurpes, Kancelarić, Železnik) i stavljanje u status božanstva. Oni su u svoje vrijeme bili vrhunac i udarili temelje križaljkaštva, ali zaboravljate da smo i mi u mladosti rješavali njihove križaljke i da u njihovim radovima ima svakojakih mana koje vi često i olako prešućujete.”

 

Link:

https://www.blogger.com/comment.g?blogID=7784730086902770878&postID=6502799540167508936&isPopup=true 

 

O MLADIMA I NAMA MANJE MLADIMA

Govoreći o ozbiljnim i ambicioznim enigmatskim poslenicima jasno je da danas imamo mlade enigmate koji su u enigmatiku uložili izuzetno mnogo (talent, rad, vrijeme, fokus...), kreativno i produktivno dosegli sam vrh, ali su u nekim aspektima od enigmatike dobili nazad mnogo manje nego slično ozbiljni i ambiciozni iz moje generacije pedeset i neke. Najviše se to odnosi na financijski i statusni dio priče, honorari su u naše vrijeme bili bitno veći, mnogi od nas su imali urednički radni odnos, druge značajne beneficije... Koliko je kome sve to važno svaki autor zna za sebe, možda ima i suprotnih procjena, da je danas bolje. Koji su glavni faktori koji su doveli do ovih značajnih promjena znamo ili ne znamo, no jedno je sigurno – generalno nema krivice na strani nas starijih, uzroci su "globalni" (naš se svijet promijenio), mi smo tu nevažni. Nama su neki pomogli, mi smo nekima pomogli, sve normalno i lako dokazivo. Ne treba zaboraviti i da su i mnogi od nas starijih "globalni" gubitnici. Valja nam svima živjeti sa svojim frustracijama, nepravdama, godinama.

Kažu da je starijima sve bolje iz vremena njihove mladosti. Honorare i slične stvari je lako porediti, složenije je u priči o kreativnom radu. U prethodnom postu predložih poređenje sadržaja solidno bijelih bušmana Dr-a Kurpesa i današnjih bjelinaških dostignuća. Još bolji metod bi bio ponuditi ih rješavačima. Nadam se da nije pregrubo pitanje otkud mom dragom Marku, koji napisa „... na kraju većini sastavljača i rješavača pažnju privuče bjelina tako je barem bilo kod mene u počecima…”,  ideja da rješavači vole bjeline. Lako mi je prihvatiti da je tako bilo kod njega u njegovim počecima, ali on nije tipičan rješavač, naš je Marko super brzo postao jedan od najkvalitetnijih autora, njegova izuzetnost ga "izuzima" u ovom kontekstu. Bilo bi neizmjerno glupo reći da rješavači imaju nešto protiv bjelina, da neće biti zadovoljni ako im ponudimo savršeno zanimljivu i rješivu bjelinu, bez predvidivih, nategnutih ili preteških pojmova. Ima takvih krasnih bjelina, ali mnogo manje nego onih drugih. Savršenstvo je rijetka stvar, zar ne. Na logično pitanje „zašto ne bismo težili savršenstvu“ odgovaram „zašto bi težili bjelinama, zašto savršenstvo izjednačujemo sa bjelinama?“. Predvidivi odgovor „zato što su one vrhunac našeg kreativnog rada“ zaslužuje komentar „jesu, ali samo ako su dobre, nije fer ni pametno rješavačima nuditi naše visoke ne baš realizirane ambicije, oni žele visokokvalitetne rezultate, svježinu, zanimljivost i rješivost“.

Ovdje ću pomenuti svoja iskustva sa HIK-om pokrenutim 1975-e bez pare dinara (nadajući se da će inovativni koncept pogurati prodaju potpisivao sam prijem robe koju moramo platiti, radio sam i distribuciju tiraža, sa strahom otvarao izvještaje o prodaji...) i Orbis-om 1982-e koji jeste bio izdanje velike kuće, ali je bio pred gašenjem (jasno mi je rečeno da gubim posao ako prodaja ne krene bitno na bolje, šta će im enigmat u kući koliko god da je velika). Sve to mi je pomoglo da vidim i drugu, grubo realnu stranu priče o ambicijama u enigmatici. Kvalitetna i ambiciozna enigmatika nije nekomercijalna, dokaz su decenije uspješnog izlaženja nekoliko ozbiljnih izdanja. Decenije koje slijede zahtijevaju i neke nove ambicije, ideje, kriterije, medije.... Jesam li zločest ako mi pada na pamet misao da bi mladi trebali biti snaga koja zagovara i prakticira nove ideje, ambicije, koncepte. Možda glorificiram stare autore (uzgred, ako želite porediti uključite i raspoložive alatke), no vjerujete mi da mi je više u glavi sjećanje na superozbiljnu ovisnost o zadovoljstvu rješavača. O budućnosti pokušavam razmišljati slobodan od taština i podjela, interesi i ambicije bi nam trebali biti isti, učiniti šta možemo na dobro našeg lijepog hobija.

Teoretičar u meni najviše voli prožete mreže bez "nema da nema" jednoslova, dvoslova i sličnih bisera. Ispostavilo se da je i to najčešće nedostižno savršenstvo pa i moji radovi boluju od iste boljke kao i bjelinaški – kombinatorska ambicija me udaljila od rješavača. O tom mom pristupu Marko korektno napisa „..u njegovim radovima uglavnom bude od 5 do 10 potpuno nepoznatih pojmova. Znam da stil koji on njeguje neminovno dovodi do toga …”. To je to, naša nelijepa zanatska suština, prečesto si postavljamo letvice previsoko pa ih redovno rušimo ili “skačemo” ispod njih sve ubjeđujući jedni druge kako smo genijalci, umjetnici i sve tako. Jesmo kreativci, lijepo i vrijedno je to što radimo, dobro je da počesto imamo različite ukuse, kriterije… no negdje usput smo izgubili osjećaj za realnost, mjeru i balans. Tragikomično je da mi se kao moguća “medicina” ukazuju anonimni komentari u kojima bi potpuno iskreno i bez straha bila rečena često neprijatna istina. Problem je što je to mnogima od nas neprihvatljivo kao ponašanje, možda bi pomoglo da se sjetimo da je i demokratski proces zasnovan na anonimnosti. 

 

O NATJECANJIMA/TAKMIČENJIMA

    Natjecanja su važan, zabavan i koristan dio naših aktivnosti. Svaki rad, a posebno kreativni, traži valorizaciju, poređenje, priznanje... rezultati natjecanja su uvijek orijentir i putokaz. Natjecanja su počesto i razlog i povod ne baš prijatnim stvarima, nekima su razlog da odustanu, nekima da "upiru" još više.

    Moj je problem sa (mnogim) enigmatskim natjecanjima uvijek bio vezan za iritirajuću kontradiktornost sveprisutne priče „ma nije važno, mi se samo družimo, ti to preozbiljno shvataš, nemoj zakerati u organizacijskom dijelu i sl“ i čestih potonjih „hvatanja za guše“ ili priča „iza leđa“ oko žiriranja, nesretnih pehara i sl. Pobjede, odnosno pehari su lijepa stvar, nazvah ih ovdje nesretnim jer su prečesto bili dio problema. Jesam li ja previše zakerao ili je stvarno moglo i trebalo biti ozbiljnije i bolje i nije važno. Završilo je tako da sam mnogo češće bio organizator ili član žirija nego sudionik (u svega nekoliko navrata, ne baš entuzijastično), najčešće ni jedno ni drugo.

 

    Dopisna natjecanja posljednjih 10-20 godina, treba gledati i u kontekstu korištenja kompjutera, baza podataka, softvera za sastavljanje, interneta... gdje ravnopravnost nije ni moguća ni provjeriva, pa je ne  treba ni vidjeti kao problem, ali ni zaboraviti. Moja gledanja na tu temu možete naći u tekstu iz 2016-e

https://abcitd.com/page11.html 

    Složena je priča oko natjecanja i žiriranja, kriterija i procesa, nemoguće je objektivizirati, nemamo odgovarajuću razmjenu mišljenja, godinama smo svjedoci upitne, nekima i obeshrabrujuće prakse. Svejedno, pisaću još o natjecanjima, nastavljajući biti fokusiran na ono što smatram jedino važnim – kako unaprijediti taj važni aspekt dragog nam hobija što uključuje i poštovanje natjecateljske strasti i borbenosti koja daje „sok“ cijelom projektu, ali i bazičnu logiku, ozbiljnost i pristojnost u razmjeni mišljenja. Kako mnogima od nas vratiti poljuljanu želju za organiziranjem, sudjelovanjem, žiriranjem, komentiranjem? Gore pomenuh anonimne komentare. Zaista, insistiranje na potpisu (ili pseudonimu) bi imalo smisla samo ako bi slična strogost i ozbiljnost bila prisutna u svim aspektima. Puštati potpisane kontraproduktivne ispade, a brisati nepotpisane pristojne komentare je, najblaže rečeno, čudna praksa. Lako mi je priznati da mnogo šta u toj priči ne razumijem, ostaje mi ona stara o tome kako svi radimo najbolje što možemo.  

 

O JAVNOJ RIJEČI, KRITICI...    

Čitajući ponovo neke komentare, iznova se čudim i pitam zar je tako teško shvatiti i prihvatiti elementarne stvari... evo nekoliko primjera:

    - Da iznošenje mišljenja nije i ne može biti iznošenje činjenica. Činjenice su npr PDR, bodovi, poredak na listi, a sve ostalo, kako god artikulirano, su mišljenja koja komentator nudi kao svoje stavove, vjerojatno željan ozbiljne diskusije. Ograđivati se navodeći "ovo je samo moje mišljenje" bi bilo glupo i nepotrebno, šta drugo može biti ako nema nekakvih brojeva, podataka i sl.

    - Da kritike i ocjene mogu i trebaju pisati i neautori ili „slabi“ autori. Tako je u svim kreativnim djelatnostima, samo kod nas možemo naići na gluposti u stilu „napravi ti ovako nešto pa onda piši“. Ovdje treba reći da smo mnogo izgubili propuštajući da učinimo više da u rješavačkim natjecanjima, enigmatskim susretima, blogovskom druženju i komentarima imamo više rješavača. Čuti i pročitati mišljenja rješavača bi bilo neprocjenjivo vrijedno, dijametralno suprotno našim bezbroj puta ponovljenim samohvalama i naduravanjima.

 - Da teoretska razmatranja različitih kriterija i stilova ne znače isticanje svojih radova kao najboljih već nuđenje različitih razmišljanja, ponekad teško dostižnih ideala... Pisati u redovima ili između redova u stilu "pogledajte moje radove, to je najbolje..." bi bila smiješna samohvala. Svoje radove treba ponuditi na uvid, ukazati na mane i vrline, zašto ne. Kako svaki od nas radi rezultat je mnogih faktora, najprije urednika za koga radimo (tamo gdje sam odlučivao samo ja radovi su bili bliži mom viđenju), potom motiva, vremena, raspoloživih baza podataka, shvatanja enigmatike... i to ne treba miješati sa generalnim teoretskim stavovima istog autora. Zar je nezamislivo da autor možda i nije u stanju napraviti ono što zagovara, da je riječ o cilju kojem treba težiti. Zašto se podrazumijeva rezon "moj teoretski stav je najbolji i moji radovi su najbolji", zar je skromnost nezamisliva, zar je nemoguć stav "moje je mišljenje ovako ili onako, a radim kako najbolje mogu i kako urednici očekuju od mene". Zbog svega toga nema govora o nedosljednosti. To što svjedočimo sklonostima da se svako teorijsko razmatranje odmah prevodi na individualno "nadgornjavanje" je rezultat zanemarljivih stvari koje nemaju veze s enigmatikom.