BROJIMO I BOJIMO

Nedavno završeni križaljkaški dio PAZAH-a je bio popraćen nevelikim brojem komentara (ne računajući zaslužene čestitke i pohvale) najviše na temu prihvatljivosti uvrštenih pojmova. Ove godine sam bio opušteni i zadovoljni autor sudionik, no ostalo je stresno sjećanje i Excel fajl od prošlogodišnjeg PAZAH-a kad sam bio u nezahvalnoj ulozi člana žirija. Tad sam si pokušao olakšati posao kolor kodiranjem nekih parametara vrednovanja, različitim bojama sam označavao dužinu i kvalitet pojmova i druge stvari u mreži. Pomoglo je, bojenje je zaista poboljšalo vidljivost mnogo čega važnog za ocjenjivanje.  Neke opcije su bile prešarene i ne baš upotrebljive. Evo se vratih toj ideji i rezultat je prijedlog moguće alatke za buduće žirije i analitičare. Ako bojadžija ima radove u Excel-u ovo bojenje uzme manje od 10 minuta po jednom bušmanu. Dugujem veliko hvala ovogodišnjem pobjedniku Željku Joziću koji je kritikama i sugestijama pomogao ovaj mali projekt. Posebna je vrijednost bila u doprinosu generacijski i enigmatskim iskustvom bitno različitog pomagača.

Najbolji način prezentiranja ove naše šarenice je poređenje dvije, po stilu i uspješnosti kombinatorike, slične križaljke. Ako poredimo dva rada u različitom stilu uvijek će naše prizme biti malko subjektivnije podešene jer, kao što odavno znamo, postoje bitno različiti ukusi kad je riječ o stilovima.

  

Ova dva stilski, a i u izvedbi (isti broj crnih polja, PDR druge za desetinku veći), vrlo slična bušmana sa nedavnog PAZAH-a su prošli vrlo različito u samom natjecanju, lijevi je pobjednički, a desni je dobio nula bodova zbog neprihvaćene sintagme. Autori su Željko Jozić i Marko Mihaljević.(link za PDF)

Ovdje se ne bavim(o) analiziranjem natjecanja, žiriranja, poređenjem autora i slično, tek poredimo dva bušmana koji su se nametnuli kao najbolji izbor za demonstraciju pokušaja pomoći u vrlo delikatnoj situaciji gdje valja nekom ipak dati prednost (isti broj bodova u ovom malom ogledu nije opcija).

PRVA MREŽA je riješena križaljka u kojoj nema nikakvih bojenja ni bilo kakvih drugih oznaka. Pokušavao sam metodom da jednom bojom obojim nepoznate pojmove koji su predvidivi problem solidnom rješavaču. Rješivost postignuta zahvaljujući poznatim pojmovima u drugom smjeru je značajna stvar, ali ne umanjuje minuse za vrlo nepoznat pojam. Minusi će, naravno, biti veći ako se dva takva pojma, gluho bilo, ukrštaju. Drugom bojom sam bojio suprotno, izrazito lijepe pojmove, zvučne, svježe, savršeno rješive... Lako je govoriti o tom bojenju, no teško je odraditi ga u kontekstu nekakve inicijalne želje i plana o objektivnosti procesa. Naravno, uvijek će biti pojmova o kojima, odnosno njihovoj poznatosti, ljepoti..., će biti različitih mišljenja, dakle objektivno ćemo ipak imati subjektivnost. To ovdje ne želim jer radimo alatku koja će, nadam se, pomoći nama, dakle živim ljudima sa našim ukusima i sličnim specifičnostima, ali i željom da budemo fer i ozbiljni znalci. Dakle, u ovoj fazi „projekta“ ostavljamo svakom da pogleda sadržaj rada koji analizira i prepozna (zapamti, zabilježi...) kvalitet uvrštenih pojmova. Vjerujem da ima smisla dodavanje bojenja pojmova u mreži (možda dodati i kurziv), nadam se da će biti komentara i sugestija. 

DRUGA MREŽA ima plavom bojom (podsjeća na protočnost) obojene pojmove od devet i više slova. Pokušavao sam i sa osmicama, sedmicama.., različitim bojama, uvijek dobijem nešto što mi se čini prešarenim, zbunjujućim... pa predlažem ovu opciju „9 plus“. Ovako, već na prvi pogled, vidimo mnogo na temu prožetosti, koliko je autor uspio dugim prolazima povezati dijelove mreže. Naravno, u preostalim bijelim poljima ćemo lako prepoznati i osmice, sedmice... te tako steći kompletan dojam koliko je autor bio uspješan u igri riječima gledano prizmama „što duži pojmovi to bolje“, „što povezaniji svi dijelovi mreže to bolje“...

Crvenom bojom nekih linija su označene stvari sa drugog tasa naše vage:

-        - Debeli crveni obrub oko jednog ili dva polja – jednoslov ili dvoslov, odnosno polje ili polja (u sredini mreže, dakle ne i ona koja „udaraju“ u ivice mreže pa nije bilo mogućnosti produžavanja riječi) u kojima nemamo potpunu realizaciju dijela definicije križaljke koji govori o „ukrštanju riječi“. U našem kontekstu jednoslov i dvoslov nisu riječi jer je OK imati bilo koja slova u tim poljima. Davno sam to formulirao kao „polja koja su se otela kontroli autora“, odnosno, blaže i istinitije, autor je pristao na njih, odnosno neukrštanje riječi. U ovu kategoriju sam uvijek stavljao i opskurne troslovne kratice, ovdje to ostavljam van priče jer i tu imamo subjektivnosti (opskurnost pojedinih kratica može biti različito ocjenjivana).

-        - Isprekidana crvena linija (ispod za vodoravne, s lijeve strane za uspravne pojmove) - troslov.

-        - Dvostruka crvena linija (ispod za vodoravne, s lijeve strane za uspravne pojmove) – četveroslov.

 

TREĆA MREŽA je još jedan objektivni pogled na križaljku.

-        Žutom bojom su označene suglasničke, a plavom samoglasničke skupine. Nameće se logika da dvoslovne skupine uz rub mreže ili u sredini ne treba označavati kao skupine (jer su iznuđene), jednako je i sa troslovnim kraticama.

-        Crvenim obrubom su označena polja sa nefrekventnim slovima (po staroj, objektivno nesavršenoj listi tih slova).

Plavo-bijelo-crvena slika će nam mnogo reći na temu rasporeda crnih polja i posljedica tog rasporeda, mnogo više od samih brojeva kao što su broj ili procent crnih polja, PDR, dimenzije bjeline i sl. Vidi se koliko je mreža povezana i izbalansirana cjelina te kakva je cijena plaćena za nesporne vrline. To su vrijedne informacije koje će ocjenjivač imati na raspolaganju da ih kombinira sa onima iz prve i treće slike, a i svim ostalim faktorima po svom ukusu.

 

Nakon ziheraškog bavljenja objektivnim detaljima, prihvatam rizik subjektivne ocjene. Nagledah se ova dva bušmana, najprije iskrene čestitke obojici autora na istinskom majstorstvu. Dodavao sam i oduzimao sa tasova, slušao i urednika i rješavača u meni... i nemam dilema da mi je Željkov rad bliži onom što je savršeno jednostavna definicija – križaljka je zagonetka u kojoj su ukrštene riječi koje rješavač odgoneta koristeći opise ili neku drugu pomoć. Konkretno, Željkov rad ima puno toga na tasu dobroga (zanimljiv i rješiv sadržaj uz ukrštanje u cjelovitoj i skladno konstruiranoj mreži), tek nekoliko manje poznatih pojmova na drugom tasu. Markov bušman je izuzetno dostignuće sa velikom 7x7 četvrtastom bjelinom oko čak tri tematska pojma. U bjelini nema kraćih pojmova od osmice, no izlazak iz bjeline je plaćen monotonijom pojmova (koji jesu solidni, ali je takav izlaz iz bjeline bezbroj puta viđena rutina). Uz bjelinu, kao cijena, idu i tri polja (jedan dvoslov i jedan jednoslov) izvan ukrštanja. Moje bojenje nepoznatih pojmova je donijelo više crvenila Marku nego Željku, no ni blizu crvenog mnoštva u mom PAZAH bušmanu (izgleda kao polje makova).

Sve ovo gore možemo preskočiti i ležerno (kako se znalo čuti „bez pravljenja nauke od ovoga“) odlučivati po slavnom dojmu iskusnog križaljkaša. Često ćemo odraditi dobar posao, ostaje staro pitanje je li to objektivno najbolje što možemo uraditi.