HUNGARORING PRIJE 35 GODINA I SAD

Baš sam se razlijenio. Barem ovdje na blogu. I dalje lagano radim u vrtu, šetam u parku, čitam, slušam, gledam, kuham.. Umora ima, ali ne odustajem od stvari koje volim. Enigmatiku i dalje volim, ponešto sastavim, pribilježim neke ideje, pratim blogove. Cijelog života sam žurio, gotovo uživao u cajtnotu pa mi sad neobično, ali i udobno.

Tražeći primjere za planirani post o tematskim križaljkama nađoh kopirane strane izdanja kuće „Oslobođenje“ sa mojim prilozima, enigmatskim i neenigmatskim. Nedavno je završen uvijek zanimljivi mi Tour de France, prije desetak dana sam odgledao utrku Formule 1 za Veliku nagradu Mađarske, odgledah i nedavni Le Mans... Početkom devedesetih smo (BL ekipa) planirali odlazak u Alpe na Tour, birkao sam i po kalendaru F1... Devedesete su bile kakve jesu, F1 sam vidio izbliza na Hungaroringu 12.8.1990. Uspio sam dobiti akreditaciju kao fotoreporter i novinar (pomoglo je i višegodišnje pokrivanje utrka svjetskog motociklističkog prvenstva na Grobniku) i zaputismo se (pokojni fotoreporter Vojo Sekulić i ja) put Budimpešte. Nije mi bilo prvi put, par godina ranije destinacija je bio NEP stadion i velika izložba pasa.

Na Grobniku sam 7-8 puta izbliza vidio svjetski motociklistički vrh, sav taj cirkus, tehniku, glamur..., obilazio sam i neke druge slične prigode, no F1 je posebna kategorija. U press centru smo dobili akreditacije, naljepnicu za moju vremešnu Giuliu, parking unutar kompleksa Hungaroring, pristup gotovo svuda, traka oko bolida je bila granica. Znao sam dovoljno o mnogo čemu, nagledao se brojnih prenosa... pa ipak sam bio zaslijepljen savršenstvom i sjajem svega što sam vidio, od boksova, mehaničara i svemirske tehnologije (već tad su ekipe imale satelitsku vezu sa svojim centralama), do ogromnih prikolica i svekolike udobnosti i luksuza. Vrzmao sam se okolo, zagledao i škljocao i u jednom trenutku prepoznah da se između prikolica krišom pokušava udaljiti on, najveći – Ayrton Senna. Potrčah, još jedan kolega za mnom, i „zarobismo“ ga, u tren oka stigoše i drugi... odgovorio je na nekoliko pitanja (i sad imam walkman koji sam koristio), sve skupa je trajalo 5-6 minuta... Nikad nisam bio tako blizu tako velikoj zvijezdi... Utrka je bila zanimljiva po rezultatu, pobijedio je Belgijanac Thierry Boutsen (Williams-Renault), Senna je bio drugi (McLaren-Honda). Sezona je protekla u znaku najvećeg rivalstva u istoriji F1 (Senna - Prost), Senna je bio prvak nakon poznatog sudara u posljednjoj utrci u Suzuki. U Sarajevo smo stigli u 4:00 ujutru, probudili uvijek agilnog Željka Puljića (nekad na stranicama Time-a, sada u Sidneyu) da nam razvije filmove.

Ovih je dana, nakon prošlonedjeljnog Hungaroringa, F1 vrlo prisutna tema u svjetskim medijima. U centru pažnje su Lewis Hamilton i Ferrari, kombinacija dvije legende ne ide kako smo se svi nadali. U prilozima mnogo tehničkih i drugih detalja, ludnica... Ako je prije 35 godina izgledalo onako kako li je sad.

Na stranice „Oslobođenja“ sam, naravno, stigao preko enigmatike. Ponuđeno mi je da za nedjeljno izdanje radim enigmatski prilog, dogovorismo pola strane onog starog velikog formata, skandinavka sa portretima i DND (dogodilo se na današnji dan) test. Meni zgodna tezga, drago mi bilo i da podignem kvalitet u važnom izdanju, njima super, imali su pola strane završeno, radio sam i papirnu montažu. Poslije sam za mali format radio malu skandinavku. Imao sam tezge i u "VEN"-u, "Uni"... U komunikaciji sa urednikom nedjeljnog izdanja Rasimom Ćerimagićem nisam propustio da ga upozorim na vrlo upitnu ozbiljnost tekstova o automoto sportovima. Reagirao je sarajevski pošteno i „grubo“ – „Hajde ti bolje“.  Na Dobrinji IV smo imali satelitsku TV, gledao sam baš sve, u redakciji „Orbisa“ smo sjedili u istoj prostoriji sa gospođama iz Press servisa koje su primale brojne svjetske magazine, uvijek bile spremne pomoći fotosima i prevodom. Sve u svemu, prijatan i solidan dio mog prisustva u medijima i više nego lijepa sjećanja. Tih 9.5 godina u Oslobođenju su bile daleko najbolji period u mojoj predugoj (nedovoljno za penziju) radnoj istoriji. 

Skenirah ono što imam, kopijinih kopija kopije. To što imam zahvaljujem ljubaznosti osoblja u ljubljanskom NUK-u (Narodna in univerzitetna knjižnica). Sjećam se da su neki originali bili u koloru.