50 GODINA OD PRVOG BROJA HIK-a

Poslije odluke kuće Glas da prestane izdavati TEST 1974-e ostali smo (nas nekoliko banjolučkih enigmata) pomalo razočarani i nekako uvjereni da šansa na tržištu postoji. Te 1975-e Ivan Šagadin je radio u BL Mljekari, imao obitelj, Zvonko Blažević je bio penzioner, Refik Husedžinović u Zagrebu, Mato Glibo pri kraju elektrotehničkog fakulteta, a ja 21-godišnjak na trećoj godini prava. Ivan je jednog dana došao sa pričom da njegov kolega iz Mljekare može pomoći kod direktora štamparije u Bosanskoj Gradišci da nas pričeka (dok stigne novac od prodaje) sa plaćanjem računa. Kako smo odlučili da prihvatimo rizik, kako je sve išlo, posebna je priča, najvažnije je da su sva sjećanja pozitivna, nije bilo lako, bilo je ozbiljnih problema, ali baš nikad u odnosima, sve se pretvorilo u istinsko prijateljstvo. U razmišljanjima o konceptu sjetih se nekog, čini mi se norveškog izdanja, koje sam vidio zahvaljujući radioamateru Refiku, odnosno njegovim bežičnim partnerima. Tako se rodio koncept „skandinavki s karikaturom“ čija je suština da će rješavač dobiti poruku karikature (i nasmijati se) tek kad riješi skandinavku u kojoj je uklopljen cijeli ili završni dio teksta karikature. Počevši od te glavne ideje sa humorom u križaljkama (većina stranica je imala te skandinavke) došao sam na nimalo originalnu ideju za naziv izdanja (okrenuo KIH slovenskih kolega). Naravno, HIK je asociralo i na pijanstvo, bilo nekako simpa... Negdje sam našao crtež djevojke sa kapom, smislio stil slova glave, prijatelj je pomogao oko crtanja (nedavno smo u Bihaću zajedno dozivali ta sjećanja) i tu je prestao rad u udobnosti sobe. Treba li reći da je sastavljanje i priprema enigmatskih radova bio najmanji i najlakši dio priče zvane izdavaštvo bez izdavačke kuće iza nas, sve drugo je bilo problem jer nismo imali ni znanja ni novaca. Klišei u Vjesniku u Zagrebu, letraset u Trstu, brojni odlasci u štampariju, distribucija, pakiranje i otprema, briga o remitendi, finansije... Opise skandinavki sam kucao (na staroj Olivetki sa ogromnim valjkom) u stupcima, Zvonko je organizirao prekucavanje sa prijateljicom daktilografkinjom u Opštini. Formirali smo udruženje građana (jedini način da budemo izdavači), Ivan je, kao predsjednik Udruženja (EUBL, opet neoriginalno), brinuo o formalnopravnim stvarima. Odradili smo ugovore o komisionoj prodaji sa Vjesnikom, Oslobođenjem, Glasom, Politikom i Borbom, rabat je bio od 20 (Politika) do 30 posto (Vjesnik), sve je bilo spremno ali štampari nikako da nađu termin za naš prvi broj. Željeli smo početak mjeseca, da budemo što duže na kioscima, no čekanje na poziv se oteglo, bojali smo se da su se štampari predomislili, da nas distributeri ne "otkače". Najzad krajem novembra stiže poziv da trebam doći da pustim štampu, požurio sam na autobus (linija Banja Luka – Okučani i nazad). Stigoh u štampariju, majstori nisu htjeli prati mašinu i mijenjati boje, pogledah prve otiske i dogovorih da dođemo pakirati paketiće za otpremu. Požurih na stanicu i stigoh na isti bus, kondukter pita što sam tako kratko radio u Gradišci, a ja, sav važan, pokazah prvi otisak našeg HIK-a. Ranije sam spremio naljepnice sa adresama i brojem komada pa smo Zvonko i ja u hladnom skladištu odradili pakiranje, uzeli vreće na pošti i nekako ih odvukli tamo. Sjećam se da sam jednom u skladište morao ući kroz prozor jer su nas štampari zaboravili i nije bilo drugog načina da uđemo. Za banjolučke poslovnice smo nosili sami, valjalo je uštedjeti na troškovima otpreme.

Tako je sve počelo, u mojoj verziji po onoj mladost-ludost, roditelji su bili zabrinuti jer sam zapustio školu, smrzavao se po autobusima i skladištima, živio na sirnicama po autobusnim stanicama... Dugo, dugo nije bilo finansijskog efekta za nas, valjalo je skupiti kapital za normalno plaćanje računa... 

Pokušaću narednih mjeseci obraditi neke enigmatske aspekte tih HIK-ovih 17 godina, možda bude i novih sjećanja... Lako je predvidjeti nostalgičnost i subjektivnost. I nekad i sad mi/nam valja činiti najbolje što možemo da održimo užitak u hobističkim sjećanjima, radu i druženju, dovoljno ozbiljnosti i misao kako sve treba biti na dobro enigmatike.

Zanimljivo je pogledati komentare prije 5 godina, na blogu DUE Nedjeljka Nedića

https://dominikanac.blogspot.com/search?updated-max=2020-11-26T00:36:00%2B01:00&max-results=10&start=20&by-date=false

Hajro



45 godina od prvog broja HIK-a. Kao da je jučer bilo, obećano (zahvaljujući Ivanovom prijatelju u BL Mljekari koji je poznavao direktora štamparije) nam je štampanje sa plaćanjem na poček, bilo je važno izbaciti taj prvi broj, prije nego se štampari ne predomisle..., pa dalje kako bude. Bilo je dobro, vrijedilo je u svakom pogledu. Lijepo se sjetiti dragih ljudi Ivana, Refika i Zvonka, naših prvomajskih druženja kod dragog Mate u njegovim Mahovljanima, susretljivih majstora u štamparijama, pa i inspektora SDK o kome sam nedavno pisao. Nekidan sam, zahvaljujući Boži Miljeviću, bio u prilici uputiti pozdrave tadašnjem šefu banjolučke poslovnice Oslobođenja, kad god bih donio svežanj HIK-ova išao je komentar "stigla p'jana križaljka". Radeći prodaju, kucajući etiketice za paketiće, naučih brojna mjesta po bivšoj nam domovini. Slali smo baš svuda, najbolja prodaja u odnosu na broj stanovnika je bila u Rijeci, biće da mi je od tada draga. Dobro je bilo i u Osijeku i Splitu. Sjećam se imena kolportera koga smo imali za Beograd, sam nam se javio. Politikina prodajna mreža je imala najniži rabat 20%, Vjesnik je prodavao daleko najviše, izvještaji o prodaji su bili ohrabrujući...dogurali do tiraža 30.000 (vjerujem i nešto više) brzo smo mijenjali štamparije, kvalitet i ušteda su bili motiv. HIK je ostavio primjetan trag, koncept sa tekstom karikature uklopljenim u skandinavku, je široko prihvaćen, mnogi drugi pokušaji inoviranja su ostali samo pokušaji, vrijedilo bi sve to obraditi.

25. studenoga 2020. u 02:14

REPLY

Nedjeljko Nedić



Imam jedan originalni broj, 30-ak brojeva u presliku i 2 primjerka Džokerova HiK-a te preslika više stranica iz različitih brojeva.

25. studenoga 2020. u 19:45

REPLY

Hajro



Zahvaljujući, uglavnom, enigmatskim kolegama iz Srbije, imam solidan broj primjeraka HIK-a, nije komplet ali je lijepo... Orbise sam dobio od Borisa, ... usrećili su me, njihov sam dužnik.

Džokerov HIK je rezultat dogovora sa momcima iz Džokera, ja sam 100-postotno spremao materijal za štampu, Mirko Čikić je vodio brigu o štampi, distribuciji i ostalom, sve je šljakalo savršeno i nastavilo se do danas kao istinsko prijateljstvo. Nekoliko brojeva sam napravio i u izbjeglištvu u Sloveniji, enigmatski prijatelji su pomogli u pripremi, štampi, distribuciji... imao sam zadovoljstvo rada, neku zaradu i lijepi osjećaj prijateljske podrške kad je trebalo.

25. studenoga 2020. u 21:29

REPLY

Anonymous



Često se spominje taj Hik. Ima li povezanosti sa Kih iz Slovenije ili je to samo istoznačna kratica?

25. studenoga 2020. u 22:52

REPLY

Nedjeljko Nedić



Povezuje ih enigmatika i naziv.
HiK je kratica od "Humor i križaljke",a KiH kratica od "Križanke in humor". KiH je počeo s izlaženjem 1971. i izlazi još uvijek, a HiK je izlazio od 1975.

26. studenoga 2020. u 00:16

REPLY

Hajro



Ne da ih povezuje nego je ideja ista, odnosno ja sam svjesno prihvatio rizik da mi bude pomenuto kao plagijat (desilo se, nikad od kolega iz Slovenije). Najvažniji dio koncepta HIK-a su bile skandinavke sa uklopljenim tekstom karikature. Takav naglasak na vezu humora i enigmatike je bila novost, kratica se nametala, pamtljiva i efektna... Naravno da sam znao za KIH, presudilo je to što nismo na istom jezičkom području, nisam imao dilema, ekipa je prihvatila moj plan i tako je napravljeno. Da postoje tržišni i drugi uvjeti napravio bih to sad ponovo, ovaj puta ne u želji da efektnim imenom pripomognem uspjehu projekta već da obnovim nešto vrijedno i pozitivno. Od toga, naravno, nema ništa, no vrijedilo bi primjerima i obradom pokazati zašto je HIK možda vrijedan pažnje.

Hvala na pitanju, ne smeta mi anonimnost. Kao što napisah nekidan na TIO, važno je da se bavimo enigmatskim temama, ako će odsustvo potpisa pomoći zašto ne.

26. studenoga 2020. u 01:04

REPLY

Hajro



Možda nisam bio dovoljno jasan oko rada u Sloveniji. Bili smo tamo izbjeglice, nekoliko brojeva HIK-a sam napravio za hrvatsko tržište uz pomoć enigmatskih prijatelja u Hrvatskoj. U Sloveniji sam radio sa pok. Pavletom Gregorcom na mom kratkom TV kvizu "ABCITD", ja sam postavio koncept, napravio dogovor sa TV SLO, bio sam potpisan kao autor, Pavle je brinuo o pitanjima i bio je voditelj. Vrlo prijatno iskustvo.

26. studenoga 2020. u 01:12

REPLY

O STILOVIMA ILI KAKO ZAPOČETI AMBICIOZNOG BUŠMANA

Nekidan su na blogu TIO predstavljena dva izuzetna bušmana objavljena u riječkom Feniksu. Autori su Rešad Besničanin i Pero Galogaža. Radove i komentare pogledati na

http://enigmatikatio.blogspot.com/2025/10/resad-u-feniksu.html

http://enigmatikatio.blogspot.com/2025/10/reagovanje_6.html

   Pero Galogaža                                    Rešad Besničanin

Već na prvi pogled je jasno da su autori odabrali dva bitno različita stila i ovo je zgodna prilika za još malo priče na stare teme o sastavljačkim tehnikama, stilovima, metodama analize, kriterijima, vrednovanjima itd itd.

Ovdje ću pokušati pokazati kako ja pokušavam postići  BALANS maksimuma važnih mi vrlina i minimuma lako prepoznatljivih mana. Najprije sažeta lista tih karakteristika poredanih po “težini”, odnosno prioritetnosti kako ih ja vidim (dopune i kritike dobrodošle):

-          - Kvalitet uvrštenih pojmova - rješivost, svježina, zanimljivost, raznorodnost, zanimljiva struktura (samoglasničke i suglasničke skupine, nefrekventna slova)

-          - Dužina uvrštenih pojmova (PDR 5.3 ili više), dugi prolazi koji povezuju dijelove mreže i na neki način „nose“ cijelu mrežu

-          - Odsustvo opskurnih troslovnih kratica

-          - Raspored crnih polja, što manji njihov broj (povezanost dijelova mreže, bjelina, odsustvo jednoslova i dvoslova u sredini mreže, odsustvo velikih grupa, zidova i lanaca crnih polja, balans crnila lijevo/desno, gore/dolje

-          - Minimiziranje prisustva predvidivih kombinacija, množina, glagola, pridjeva...

Svaka od pomenutih vrlina i mana zahtijeva detaljnije elaboriranje, mnoge se preklapaju i međusobno su ovisne... Redovno postoje i različita mišljenja među autorima i urednicima. 

KAKO ZAPOČETI (crvena faza)

       - Postaviću dva nosiva vodoravna pojma, jedan uz lijevu ivicu, drugi uz desnu (dva crna polja "obrisana")

- Jedan centralni okomiti pojam od ivice do ivice (dva crna polja „obrisana“)

Prvi vodoravni pojam (red G) biram kao nešto po čemu ću pamtiti ovu križaljku

Dužina max 17 (da bi desno ostao makar troslov), ovdje odabrah 16-cu pa je desno ostao četveroslov

-  Sama dužina upućuje na sintagme, treba odabrati nešto svima poznato.

-  Dobro se podsjetiti da je sastavljanje križaljke process igranja sa računom vjerojatnoće - što više mogućih varijacija pojmova to je veća šansa da ćemo lakše napraviti solidan rad. Ovdje  razmatramo generalnu logiku i process sastavljanja. Dakle, pokušajmo izabrati sintagmu čiji dijelovi mogu biti varirani. Moj izbor DALJINSKI UPRAVLJAČ može, ako zatreba, biti i SAMOUPRAVLJAČ, ISPRAVLJAČ, POPRAVLJAČ, USPRAVLJANJE, NEOPRAVDANOST itd, itd… Ako izaberem npr CRVENA KRVNA ZRNCA mogu varirati samo prvi dio u BIJELA, a ako izaberem MAČ S DVIJE OŠTRICE teško da će biti variranja, izgleda kao izbor u stilu sve ili ništa.

-  DALJINSKI UPRAVLJAČ je moj izbor i zbog izazovne strukture (x0x0xxx00xx0xx0x) sa tri nefrekventna slova

 

 

Drugi vodoravni pojam (red H ili F, I, …) je početak naše igre sa računom vjerojatnoće, intuicijom, izazovom… Svaki će autor odlučiti čemu će dati prednost, ja ovdje želim pokazati logiku, racionalno planiranje, naravno, ne zaboravljajući kakve divne stvari producira talent, intuicija… počesto mimo svake logike.

-  Opet je dužina max 17 (da bi lijevo ostao makar troslov), ovdje odabrah 16-cu pa je lijevo ostao četveroslov

-  Opet dužina upućuje na sintagme i opet ćemo misliti na moguće varijacije

-  Prislanjajući drugi vodoravni pojam kreiramo okomite grupe od dva slova od kojih nam valja u nastavku napraviti nešto, kao da tešemo kamene blokove od kojih ćemo složiti lijep i čvrst zid… Valja pažljivo birati. Neki autori brzo odustaju i mijenjaju opcije, neki uporno pokušavaju sa prvom ideojom... Ovako postavljene dvije 16-ce se dodiruju u 11 slova pa ćemo negdje ipak morati pristati na manje obećavajuće 2-slovne grupe.  Moj izbor JADRANSKI SUSRETI je i poznata sintagma (barem nama starijim), prvi dio sintagme je pridjev na NSKI pa je moguće mnogo variranja. Okomite dvoslovne grupe su sasvim dobre, nema ništa super zahtjevno (tako karakteriziram kombinaciju gdje postoji svega nekoliko pojmova).

Prvi okomiti pojam

-  Svakako želim 13-cu, od gornje do donje ivice mreže. Želim i sintagmu, zanimljivu strukturu, ali ne pretjerivati sa zahtjevnošću, posebno ne sa nefrekventnim slovima. Odabrah NUKLERANA SILA, varijacije su lako moguće, dvoslov RN zaista nije problem.

 

KAKO NASTAVITI (plava faza)?

-   Besmisleno pitanje? Skoro pa da i jeste, ne može biti dilema, nastavićemo kombinirajući riječi, pišući i brišući, nastojeći postići ono što nam je prioritetni cilj – bjelina, rješivost, vizualna ljepota mreže (izbalansiran i dopadljiv raspored crnih polja) ili nešto drugo, ili kombinacija svega…  Ključno pitanje je – želimo li napraviti križaljku koja je uspješna i dopadljiva kao cjelina ili ćemo se fokusirati na maksimiziranu jednu komponentu (najčešće je to bjelina), a ostatak mreže dovršiti onako kako nam bjelina “dozvoli”. Ovdje pokazujem process i logiku gdje je cilj izbalansirana cjelina. Ne ulazim u vrednosne i druge ocjene ovog i drugih pristupa. Nastavljam u skladu sa planom da napravim križaljku u kojoj će raspored crnih polja biti izbalansiran (lijevo-desno, gore-dolje), ne želim imati jednoslove ili dvoslove u sredini, želim da mreža bude prožeta i što više bijela. Rješivost neću pominjati, to se podrazumijeva pogotovo u radovima koje kupcima nudimo na kiosku.

 

Prepoznavanje mjesta sa manjim potencijalom (manje varijacija)

-   Imamo jedanaest parova slova koje trebamo procijeniti po potencijalu, pozitivnom (ako će biti bezbroj opcija i lako kombiniranje) ili negativnom (ako ima malo opcija što nam može praviti probleme u nastavku). Birao sam sasvim dobro pa nemam ništa baš teretno, no nisu svi parovi jednako obećavajući. Evo npr:

-  Dvoslov VK nije rijedak u našem jeziku, ali se lako složiti da je najčešće prisutan u završecima VKA, VKO, VKE. Razumno je prihvatiti tu činjenicu i staviti crno polje na J13. Druga opcija može biti planiranje prezimena na VKOVIĆ i crno polje na M13. Biram J13 jer je više mogućnosti, a volim i ostaviti okvir mreže što bjeljim, već će se neko crno polje nametnuti u nastavku kombiniranja.

-   Odmah do VK je dvoslov LJI, ništa strašno, ali se dobro podsjetiti da je najčešće prisutan u završecima LJINA, LJICA, LJIVO… ako kroz VK planiram VKA (JADIKOVKA, LAKIROVKA, MIŠOLOVKA ….) dakle prolaz odozgo, onda susjedni pojam sa LJI treba protegnuti nadolje, možda MARLJIVO(ST), … PLJIVANJE …. Zašto susjedni (red do reda, stupac do stupca) pojmovi trebaju (većim dijelom svoje dužine) biti jedan u gornjem, a drugi u donjem dijelu mreže (za vodoravne je, naravno, jedan desno, drugi lijevo)? Zato što težim razuđenosti mreže, ako ih stavim jedan uz drugog (oba gore ili oba dolje) i crna polja koja ih ograničavaju će biti vrlo blizu jedno drugom, a kombinacija se razvija kao bjelina što je druga priča i vrlo zahtjevna stvar… 

-   Sve izgleda lijepo ako stavim JADIKOVKA ili MIŠOLOVKA u 13-i stupac, a MARLJIVOST (VARLJIVOST, GORLJIVOST…) u 14-i.

-  Zagledah se u polje J12, tu se u J redu nameće superfrekventni završetak … TI SE, dakle povratni glagol. Nisam sklon prihvatanju povratnog glagola u ovako ranoj fazi sastavljanja, poslije će se nametati mnogo šta neželjenog, ali u početku želim držati što više kriterije. Draže mi je u J redu imati jednako frekventni završetak ST, no ta ideja bukvalno iznuđuje NASRT(LJIV) u 12-om stupcu. Ako ovako rano pristanem na nepromjenljivo NASRT(LJIV) lako je moguće da ću ga proklinjati kasnije. 

-  Evo se sastavljanje križaljke ukazuje kao planiranje nekoliko poteza unaprijed, kao u šahu. Olakšanje je što nema nepredvidivosti protivnika.

            

KRATKA ANALIZA NERIJEŠENE MREŽE

VRLINE

- Izbalansiranost crnih polja i solidno bijela mreža

- Nema dvoslova ni jednoslova u sredini

- Prožetost solidna

- 9 sintagmi

- PDR 5.45

- Parovi crnih polja koji se dodiruju bočno (povećava prolaznost i PDR, ali povećava broj crnih polja)

 

MANE

-  Desna strana, pogotovo gornji dio, nešto crnja i s manje prolaza do ivice, uzrokovalo veći broj crnih polja

-  Odsustvo prolaza koji čine paralelograme, pogotovo u desnom dijelu

 

 

KRATKA ANALIZA RIJEŠENE MREŽE

VRLINE

- Veliki broj dugih lijepih i poznatih pojmova

- Nekoliko vrlo efektnih i poznatih sintagmi

- Složena struktura (10 samoglasničkih skupina)

- Značajan broj nefrekventnih slova, velika većina uklopljena u kombinaciju (nisu u dvoslovima ili jednoslovima)

MANE

-  Nekoliko nepoznatih pojmova (APATOSAUR, SLIGH, LAPARE, ONAM, IDOMENI, ARAI, POTRAP), ukrštanja nepoznatih označena

-  Nekoliko opskurnih 3-slovnih kratica (PNA, ESU, KEH … ?)

-  6 množina

-  Nekoliko pridjeva

 

Ako bih ovaj stil i sve što ide s njim pokušao opisati u nekoliko riječi bilo bi otprilike ovako - uvijek ima puno brisanja, ako se u procesu širenja iz sredine na sve strane autor negdje "zakuje" (nema dovoljno dobar nastavak) ruši se gotovo sve, autor se vraća na temeljno "kamenje" i tako mnogo puta. Ovaj je pristup zgodan za mreže manjih dimenzija (recimo 18x11 u Sezamovom Skandiju). Ova vrsta ambicije/stila, kao i sve druge, uzrokuje žrtve u mreži, u mom slučaju i vremensku, sastavljanje mi uzme hrpu sati rada. Kao i u svemu drugom nagrada za naporan rad je zadovoljstvo autora, osjećaj da je to to, ono što je želio, naravno nesavršeno, ali dovoljno dobro.

Ovaj je bušman sastavljen za Feniks negdje sredinom 2021, tada sam napisao i gornji tekst, kao dio šire obrade križaljkaških tema. Poslah tada tekst na uvid dragom kolegi, dobih ohrabrenje da nastavim. 

TEZGE I ENIGMATIKA, NEKAD I SAD

U prethodnom postu podsjetih se na tezge, taj lijepi, zanimljivi i korisni dio mog bavljenja enigmatikom. Lijepo u tezgarenju su interakcije sa mnogo ljudi van enigmatike, uvijek je zanimljivo čuti kako je oni vide. Najčešće je išlo logikom preporuke ili su urednici negdje vidjeli enigmatski prilog pa poželjeli slično. Bilo je i iznenađujućih stvari, glavni urednik jedne dnevne novine me pitao "odakle to prepisujete", jedan drugi je bio iznenađen da neki to shvataju ozbiljno... U zgradi Oslobođenja sam postigao primjetno poboljšanje, kvaliteta i honorari su bili solidni. Ovdje predstavljam i izbjegličke tezge, dakle 1992. i par narednih godina kad su ti honorari bili primjetan dodatak našem beskućničkom budžetu. Veliko hvala enigmatskim prijateljima koji su pomogli, ne zaboravljaju se takva iskustva, ružne stvari vrijeme nekako potisne i to je dobro.

Zgodna je prilika reći koju o enigmatici u neenigmatskim izdanjima. Mnogo čega se sjećam, nekih detalja a i ukupnog dojma. Više detalja i ocjena bi bilo zanimljivo čuti od drugih, prisutnijih i aktivnijih od mene. Postojanjem enigmatskih izdanja, uputstava urednika, natjecanja, susreta... dobili smo i profesionalniji pristup suradnji u neenigmatskim izdanjima. Mnogi urednici i ugledni enigmati su tezgarili u tim izdanjima i to je bilo na obostranu korist, uistinu zlatna vremena enigmatike u neenigmatskim izdanjima. Onda su došla vremena pada tiraža, smanjenja honorara, oštrije konkurencije, hiperprodukcije, nepotpisivanja, ručno ili kompjuterski generiranog brzinskog rada... pa je kvaliteta bitno pala (ne uvijek i svuda, valja napomenuti da nisam imao uvid u mnoga izdanja, govorim na osnovu dojma o prisutnom trendu i razgovora sa akterima).

Pomenuh kvalitetu, u ovom kontekstu valja naglasiti da ta važna riječ ne znači isto na stranicama enigmatskih izdanja i ovih "tezgaroških" priloga (bez ikakvih negativnih konotacija, tezgarenje je ozbiljan i važan posao, koristim taj termin samo da bih skratio artikulaciju). Vjerujem da rješavač treba biti uvijek na pameti autorima i urednicima gdje god da objavljujemo naše kreacije. Izdvojio bih specijalizirane stranice, postove na blogovima i sl gdje se obraćamo ljubiteljima tvrđih oraha. Ako je naš konzument osoba koja je kupila dnevni list na dan kad sadrži tjedni TV program, više enigmatike i sl sadržaje, onda je to prilika i obaveza da podesimo naše radove naglašavajući lakoću rješavanja, svježinu pojmova, aktualnost, odsustvo rekorderstva i sl. Radeći tezge godinama često sam bio u prilici da čujem povratne informacije, urednici su bili zainteresirani kako je primljen taj novi ili povećani sadržaj u njihovim izdanjima, mnogi su i sami rješavali.

Kolika bi ta razlika u težini, složenosti, rješivosti... trebala biti danas kad imamo brojna enigmatska izdanja, enigmatiku i drugdje uključujući i online, sveprisutne padove naklada, super jaku konkurenciju u bezbrojnim drugim oblicima individualne zabave? Čini mi se da se današnji tipični, prosječni kupac enigmatskih izdanja približio nekadašnjem tipičnom konzumentu enigmatike u neenigmatskim izdanjima - starije osobe koje su ostale vjerne papiru i individualnoj zabavi s olovkom u ruci. Ako ovo moje nagađanje (ne znam da imamo egzaktne podatke, ankete...) ima smisla onda je zanimljivo pitanje koliko je s tom realnošću usklađen naš prisutni trend bjelina, rekorderstva i logike po kojoj je vrijedno i poželjno ono što je vrlo teško napraviti (bez propitivanja koliko je dobro za konzumenta). Ne može biti dilema da urednici svojim izdanjima žele uspjeh na kiosku ili internetskim adresama. Skratiću ovdje (možda bude nastavaka, ima tu štofa) priznanjem da zaista ne razumijem mnogo šta u današnjoj praksi. Jeste novo vrijeme, mnogo šta nije kao "u moje vrijeme" (prije 35-50 godina), no zaista bih volio testirati što bi današnji rješavači radije rješavali, tipične dobre (urednički poželjne) tadašnje ili današnje radove, naravno u usporedivoj enigmatskoj vrsti. Nema potrebe ali ću ipak dodati i ovo - tadašnji i današnji vrhunski autori su mogli/mogu baš sve (uz uvažavanje razlika u alatkama), nema govora o moćnijim ili manje moćnim autorima nekad i sad, stvar je u trendovima i kriterijima koje određuju urednici i žiriji na natjecanjima. Autori slijede urednike, a i rado vide glorificiranje svojih rekorderskih dometa, prilagođavaju se žirijima nadajući se dobrom plasmanu, broje se i slikaju pehari... Lako ih je shvatiti, kreativnost i naporan rad idu s taštinom, svi to imamo. Ima li istine u tezi da nedostatak suradnje i autora navodi urednike da ih "pripaze" i na ovaj način, ističući dostignuća, zaista ne mogu znati. Ono što zasigurno znam, odnosno više je nego očito, je činjenica da je članu žirija lakše prebrojati dimenzije bjeline, broj crnih polja... nego napraviti kompleksnu analizu i ponuditi je javnosti. Na kraju ispade da je najvrednije ono što je najteže (npr napraviti veliku bjelinu), ali to pravilo ne vrijedi za žiriranje, cijenimo i provodimo najlakši i najbrži metod vrednovanja. 

HUNGARORING PRIJE 35 GODINA I SAD

Baš sam se razlijenio. Barem ovdje na blogu. I dalje lagano radim u vrtu, šetam u parku, čitam, slušam, gledam, kuham.. Umora ima, ali ne odustajem od stvari koje volim. Enigmatiku i dalje volim, ponešto sastavim, pribilježim neke ideje, pratim blogove. Cijelog života sam žurio, gotovo uživao u cajtnotu pa mi sad neobično, ali i udobno.

Tražeći primjere za planirani post o tematskim križaljkama nađoh kopirane strane izdanja kuće „Oslobođenje“ sa mojim prilozima, enigmatskim i neenigmatskim. Nedavno je završen uvijek zanimljivi mi Tour de France, prije desetak dana sam odgledao utrku Formule 1 za Veliku nagradu Mađarske, odgledah i nedavni Le Mans... Početkom devedesetih smo (BL ekipa) planirali odlazak u Alpe na Tour, birkao sam i po kalendaru F1... Devedesete su bile kakve jesu, F1 sam vidio izbliza na Hungaroringu 12.8.1990. Uspio sam dobiti akreditaciju kao fotoreporter i novinar (pomoglo je i višegodišnje pokrivanje utrka svjetskog motociklističkog prvenstva na Grobniku) i zaputismo se (pokojni fotoreporter Vojo Sekulić i ja) put Budimpešte. Nije mi bilo prvi put, par godina ranije destinacija je bio NEP stadion i velika izložba pasa.

Na Grobniku sam 7-8 puta izbliza vidio svjetski motociklistički vrh, sav taj cirkus, tehniku, glamur..., obilazio sam i neke druge slične prigode, no F1 je posebna kategorija. U press centru smo dobili akreditacije, naljepnicu za moju vremešnu Giuliu, parking unutar kompleksa Hungaroring, pristup gotovo svuda, traka oko bolida je bila granica. Znao sam dovoljno o mnogo čemu, nagledao se brojnih prenosa... pa ipak sam bio zaslijepljen savršenstvom i sjajem svega što sam vidio, od boksova, mehaničara i svemirske tehnologije (već tad su ekipe imale satelitsku vezu sa svojim centralama), do ogromnih prikolica i svekolike udobnosti i luksuza. Vrzmao sam se okolo, zagledao i škljocao i u jednom trenutku prepoznah da se između prikolica krišom pokušava udaljiti on, najveći – Ayrton Senna. Potrčah, još jedan kolega za mnom, i „zarobismo“ ga, u tren oka stigoše i drugi... odgovorio je na nekoliko pitanja (i sad imam walkman koji sam koristio), sve skupa je trajalo 5-6 minuta... Nikad nisam bio tako blizu tako velikoj zvijezdi... Utrka je bila zanimljiva po rezultatu, pobijedio je Belgijanac Thierry Boutsen (Williams-Renault), Senna je bio drugi (McLaren-Honda). Sezona je protekla u znaku najvećeg rivalstva u istoriji F1 (Senna - Prost), Senna je bio prvak nakon poznatog sudara u posljednjoj utrci u Suzuki. U Sarajevo smo stigli u 4:00 ujutru, probudili uvijek agilnog Željka Puljića (nekad na stranicama Time-a, sada u Sidneyu) da nam razvije filmove.

Ovih je dana, nakon prošlonedjeljnog Hungaroringa, F1 vrlo prisutna tema u svjetskim medijima. U centru pažnje su Lewis Hamilton i Ferrari, kombinacija dvije legende ne ide kako smo se svi nadali. U prilozima mnogo tehničkih i drugih detalja, ludnica... Ako je prije 35 godina izgledalo onako kako li je sad.

Na stranice „Oslobođenja“ sam, naravno, stigao preko enigmatike. Ponuđeno mi je da za nedjeljno izdanje radim enigmatski prilog, dogovorismo pola strane onog starog velikog formata, skandinavka sa portretima i DND (dogodilo se na današnji dan) test. Meni zgodna tezga, drago mi bilo i da podignem kvalitet u važnom izdanju, njima super, imali su pola strane završeno, radio sam i papirnu montažu. Poslije sam za mali format radio malu skandinavku. Imao sam tezge i u "VEN"-u, "Uni"... U komunikaciji sa urednikom nedjeljnog izdanja Rasimom Ćerimagićem nisam propustio da ga upozorim na vrlo upitnu ozbiljnost tekstova o automoto sportovima. Reagirao je sarajevski pošteno i „grubo“ – „Hajde ti bolje“.  Na Dobrinji IV smo imali satelitsku TV, gledao sam baš sve, u redakciji „Orbisa“ smo sjedili u istoj prostoriji sa gospođama iz Press servisa koje su primale brojne svjetske magazine, uvijek bile spremne pomoći fotosima i prevodom. Sve u svemu, prijatan i solidan dio mog prisustva u medijima i više nego lijepa sjećanja. Tih 9.5 godina u Oslobođenju su bile daleko najbolji period u mojoj predugoj (nedovoljno za penziju) radnoj istoriji. 

Skenirah ono što imam, kopijinih kopija kopije. To što imam zahvaljujem ljubaznosti osoblja u ljubljanskom NUK-u (Narodna in univerzitetna knjižnica). Sjećam se da su neki originali bili u koloru.